četvrtak, 29. svibnja 2014.

Mi smo LJUDINE!!!

Nemoje misliti da sam opet zaboravila na blog, nego u zadnje vrijeme mi uopće nije bilo do pisanja. S tim da ste svi upoznati sa situacijom u BiH ali i regiji, smatrala sam da i nije baš prikladno da pišem kojekakve postove, a naročito da postavljam outfit postove.
Iako kažu da se situacija stabilizirala, te da se polako sve vraća u normalu, vjerujem da će trebati još vremena i vremena da se sve vrati na svoje, a nadati se je da će se sve uspjeti vratiti na svoje mjesto.
Na sreću moj grad, Bihać nije bio pogođen katastrofalnim poplavama, doduše Una se izlila u nekim naseljima i djelovima grada, ali vjerujem da nije nanijela šetu kakvu zbrajaju Maglaj, Doboj i dr. gradovi.

... Da li smo mogli prije utjecati na sve ovo, ja ne znam, i nisam kompetentna da govorim o tome, ali mozemo utjecati na to da ti unesrećeni ljudi dobiju sve što im je potrebno hrana, voda za piće, odjeća, obuća, higijenska srdstva i sl.
Kažu ko ovih dana nije postao čovjek nikad neće. U ovoj situaciji smo vidjeli da još uvijek ima dobrih ljudi, koji su spremni pomoći bez da pitaju jesi li musliman, katolik ili pravoslavac, a isto tako ove popalve su izbacile iz čovjeka ono najgore, pa smo bli svjedoci poskupljenja cijena, krađa, kojekakvih prevara, gdje se od usta unesrećenog naroda uzimala i voda i hrana. To je toliko žalosno, ali ako ništa neka nas tješi činjenica da ipak ima više onih dobrih ljudi koji bi i koji jesu zadnji komad kruha odvojili od svojih usta i dali ga drugom.

Nema toga što može sad utješiti te ljude koji su ostali bez članova obitelji, prijatelja, kućnih ljubimaca, stoke, kuća, ama baš svega, ali možda im pomogne ruka pomoći, ruka utjehe, ruka spasa koju im možete pružiti.
Dokazali smo da možemo biti jedno, bez ikakvih razlika. da možemo pomagati jedni drugima, i nadam se da je ova situacija ljudima otvorila oči i da će tako ostati i nakon što se ova situacija skroz sredi.

Došlo je vrijeme da budemo ono što i jesmo - LJUDINE!

Svima koji prate moj blog, a koji su zahvaćeni ovim poplavama, želim da se što prije vrate svoji kućama, porodicama, svojim životima koje su i živjeli prije dvije sedmice. I da se ovo više ne ponovi.

Puno pozdrava iz Bihaća.

petak, 16. svibnja 2014.

Da li volite rasprodaje?

Hello...


Već nekoliko dana nastojim da počnem s pisanjem ovog posta, ali uvijek mi nesto iskrsne i post padne u drugi plan i onda na to skroz zaboravim. Pošto slutim da bi se to opet moglo dogoditi post počinjem pisati sad  (23:32) a objavit ću ga u jutro ili tokom dana. :)
Mislim da sam već jednom ili čak dva puta pisala na ovu temu, ali vjerujem da vam priča o cipelama, naročito o onima sa sniženja nikad nije i ne može biti dosadna.
Po Bihaću se brzinom munje proširila vijest da Azel pravi rasprodaju obuće tj. svaki par košta 3KM. Ja sam mislila da će to trajati dan ili dva i da se uopće ništa neće moći ni naći. Međutim prevarila sam se. S tim da više neće nabavljati obuću od ( ne znam ime) dotične firme, odlučili su rasprodati njihovu obuću - barem tako kažu.
Iako su tu bile velike gužve ja bih uvijek nekako uspjela naići kad nema puno kupaca i čak bih uspjela naći ono što mi se sviđa i broj koji mi odgovara. Tako da smo zahvaljujući Azelu mama, sestra i ja uspjele još popuniti obućare, nama na radost, muškom dijelu familije na žalost, ali tako je to ...

Stavit ću vam slike nekih cipelica koje sam stigla danas uslikati. Slike su lošije kvalitete, jer su slikane mobitelom ( negdje sam izgubila baterije od digitalnog, pa se sad snalazim kako znam i umijem).












Vjerujem da ćete se složiti sa mnom - cipela nikad dosta, naročito kad su ovako jeftine. Ukoliko već niste, drage moje, trk u prvi Azel i izaberite neke cipelice za sebe. One baš umiju da mi poprave dane.

P.s. zadnja slika, cipelice s mašnicom nisu iz Azela. :*

xx do idućeg posta :)

petak, 9. svibnja 2014.

Jedan običan dan u slikama

Polako sam počela sa nadoknadom propuštenog, čitam vaše postove, smišljam kako će izgledati  i o čemu ću pisati u narednim postovima. S tim da je opet došlo lijepo vrijeme, imam volje za sve, za razliku od onih skoro mjesec kišnih dana, kada mi se nije dalo ustati iz kreveta, dan bih najradije provela uz čaj ili kafu i neki film...
Iako kažu da je i ovo privremeno i da će biti još kiše, potrudit ću se da maksimalno iskoristim ovo vrijeme...

Nego, u ovom postu ću vam pokazazi kako otprilike izgleda jedan moj dan.
On uvijek budi ukucane
Šala mala
Na nogama san :)
Pozdravim svog prijatelja
bacim oko na divotu
Let the sunshine in
Sve je spremno za kaficu

Kafica i recepti su spremni. Valja se udati
K'o fol make up spreman
Ti i tamo nesto novo
Tamo neki selfie

volim proljece

vrijeme je za rucak
Opet kafica, u zaljubljenoj solji
Da začinim dan
Druzenje s Mimijem na balkonu
Spremna za polazak
druzenje kod momka

Film prije spavanja

Ja na kraju dana





četvrtak, 8. svibnja 2014.

I'm back!!!





 18. februara sam napisala svoj posljednji post, mislila sam da ce biti zadnji, jer sam imala namjeru da ugasim blog tacnije to sam i uradila, ali evo izgleda da je to sve bilo privremenom. Nije me bilo u blogosvijetu nekoliko mjeseci, ne samo da nisam pisala na svom blogu nego sam se bas distancirala od svih blogova. Ne sjecam se ni kad sam zadnju put usla u grupu bloggera na Fb-u.
Iznenadila sam se da su mnoge od vas primijetile da me uopce nema, znaci ipak nisam samo sebi pisala, nađe se tu i tamo neko kome se sviđa moj blog, ili navrati tu iz čiste radoznalosti. Kako god vrijeme je da se nadoknadi "izgubljeno".
Do sad sam bila "aktivna" na Instagramu, tako da ce tu i tamo pasti i pokoja slika, uz tekst :)

... Necu sad pisati na dugo i na siroko gdje sam bila i sta sam radila tokom proteklih mjeseci, nego cu krenuti tek od 1. maja i reci cu vam da sam dan provela u prirodi sa svojim dragim. Daleko od buke, problem, "pustila mozak na pašu" i samo uživala.
Stavljam vam nekoliko slika da vidite kako je to izgledalo, i trenuci kad smo osvojili sokolacku kulu :P




























:
Nakon hodanja, penjanja i osvajanja uzivali smo tu:











Ovaj povratnički post je gotov, uskoro očekujte novi.

xx
Pippy