Septembar će ...

Septembar će, jesen će, a od mog posta ni traga ni glasa. Pregledala sam malo svoje stare postove i vidim pisala sam o proljeću, ni riječ o ljetu, a jesen se opako približila. Doduše ja ljeto toliko i ne volim, ne volim velike vrućine, ne volim sparinu, pa kako onda da nešto naročito pišem, jedino da napišem da ljeto jako volim samo kad sam na moru, mozda nekih pet do sedam dana i onda naša ljubav puca i vraćamo se u našu realnost.

Šalu na stranu, stvarno je puno vremena prošlo otkako uopće nisam pogledala svoj blog, a da ne pričam o tome da sam nešto napisala. Ljudi moji je li prošlo vrijeme blogova? ili se to meni samo čini, jer nisam više toliko aktivna u blogosvijetu. Nekako mi djeluje da je sve manje te blogopublike, da postovi ostaju nepročitani, da ih jedino pročita autor, ne znam, evo recite mi vi!?

Kad se sjetim vremena kad sam zapocela sa svojim blogom, prije pet godina, bilo nas je baš nekako puno, sa mnogo cura/žena sam se povezala, čitale smo postove, komentirale, savjetovale, a sad nekako sve mi mirno postalo, nigdje nikog. Jesmo li se to preselile na Instagram, pa je blog malo otišao u zaborav. Hej sjećam se i vremena kad sam imala Tumblr blog, pa bih tamo znala sate provesti, gledala bih slike, dijelila iste na svoj blog  jednostavno uzivala. I sjecam se da sam tad dosta slusala Adele, pa me sad njene pjesme uvijek vrate u to vrijeme. Bilo je bas lijepo.

Sjecam se i vremena kad sam ugasila svoj blog, jer nisam vise imala o cemu pisati, valjda je doslo do zasicenja ili sta vec, pa sam nakon nekog vremena ipak vratila blog, i nastavila tu i tamo piskarati, ali dosta manje nego inače. A sad je eto doslo vrijeme da post objavim svako godisnje doba, ili da objavim na proljece, pa tek onda na jesen... Nije da nemam vremena, nije ni da ga imam na pretek, ali imala bih dovoljno vremena da skuckam jedan post, ali ne znam o cemu bih vise pisala. Mozda o Lajli? o njoj bih mogla danima pisati, ali rekli biste gledajte gle jes' dosadna, pa cu te price ipak ostavite za sebe. Za vas ostavljaam pokoju sliku, da malo probudim ovaj blog, malo mu promijenim izgled, mislim da je sam sebi dosadio, a tek drugima ... uh

Lajla vam je dokaz koliko nisam pisala, nije vise ona mala beba, sad je mamina prava djevojčica.

x
S.

Majsko sunce

Danas sam nakon dugo vremena objavila neke slike na Facebook-u. Inače sam najviše aktivna na Instagramu, tamo mi je nekako i najlakše da postavim slike, pregledam slike ljudi koje pratim itd.

Tu isključivo koristim mobitel, a ovako za blog i sl mi treba računar, a njega koristim u zadnje vrijeme samo kad želim da pogledam neku seriju. Nemam uopće vremena da sjedim i pregledam kao prije. Uglavnom evo da malo osvježim blog novim postom, našim slikama, te novim radovima vezanim za dekupaž. Sunce je izmamilo mnoge ideje iz mene... radujem se novim radovima, jednostavno uživam u tome. Nadam se da će vam se svidjeti.

Proljeće je način na koji priroda kaže: "Hajde da se zabavljamo!"

Napokon proljeće!  - Reče osoba koja jako voli zimu.
Žao mi je što moram priznati, ali dosadila mi je, ono baš. S tim da sad imam kćerkicu, rado bih da svaki trenutak provedem s njom u šetnji, prirodi, gradu, ma bilo gdje, a kad je ružno vrijeme nema nam druge nego biti u kući.

Iako vrijeme još varira, čas je hladno čas vruće, mi uživamo. Više vremena možemo provesti vani, nego što smo zimi, a i sve je nekako ljepše , procvjetalo, boje su se vratile, a kad sunce grane sreći nema kraja.


I jučer smo iskoristile vrijeme za druženje, malo sa majkom i tetkom, drugim bebama, tatom ... ma prava mala družina smo bili.
Bihać je procvjetao, sve je malo živnulo, opet ima ljudi na ulici, u parku, pored Une.

''Da li dolazi proljeće?'' pitala ga je.
''Šta je bilo?'' uzvratio je.
''Zar ne vidiš da to sunce sija na kiši i kiša pada na suncu.''

''Da nismo imali zime, proljeće ne bi tako prijalo.
Ako nismo ponekad imali gorak ukus i nedaća,
prosperitet nam ne bi dobrodošao!''

''Nešto u vazduhu čini da se osjećam kao da letim, proljetni let!'

''Sve smo bliže proljeću. I ne toliko mi njemu koliko ono nama. Da proljeće ne dolazi samo, nikad mi ne bismo stigli do njega.''

''Malo ludilo u proljeću je zdravo čak i za kralja.''

:*

Godina dana ... :)

Pozdrav svima;


... skoro pa da sam i odustala od bloga, ne znam ni ja zašto, možda zbog nedostatka vremena ili nedostatka inspiracije, kako god ja nisam ni riječ napisala skoro već pet mjeseci.
Toliko toga se u međuvremenu izdešavalo da imam materijala za x postova, ali opet ne vjerujem da ću sve pisati pojedinačno, jer bih sad u martu trebala objaviti novogodišnji post - neće ići.

Najbitnije što planiram spomenuti, a desilo se u novoj 2016. godini je svakako Lajlin rođendan, Daaaa, vjerovali ili ne Lajla je napunila godinu dana 23.1. Ja još ne vjerujem da je vrijeme tako brzo prošlo. Istina je što kažu mami je dan dug s djetetom, ali mjeseci lete. Gledam je svaki dan, a raste kao iz vode pred mojim očime. tek kad uzmem da pregledam starije slike shvatim koliko je on u biti porasla, koliko se promijenila. 

Lajlin izraz Lica kada se upalila prskalica haha - neprocjenjivo!

 U nastavku posta stavit ću još neku sliku ... da malo popunimo prostor, i da osvježim blog ...

Ima tu još mali milion slika, ali neću da vas odmah sad zatrpam ... trenutno sam najviše aktivna na Instagramu, pa ukoliko i vi imate ptofil tamo pridruzite nam se: Vintage_mamaa



Nastojat ću da se opet vratim u kolotečinu, da pregledam sve vaše postove, s kojima sam u zasotatku, te da što češće objavim poneki post .Očito je da se meni teško rastati od blogosvijeta.

Čitamo se uskoro :*

New haircut, first anniversary, and more...

Heloo drage moje

Već neko vrijeme planiram da napišem novi post, ali nikako da uhvatim vremena, kad pokušam preko mobitela, vidim da to i nije baš najbolja ideja, te odustanem.
Svakakvih dešavanja, slika se nakupilo, a ja nikako da to postavim u svoj virtualni dnevnik. Ovog puta ću da vam pokažem nešto što sam odavno planirala uraditi, ali isto nisam imala vremena, a vjerujte mi hrabrosti jesam. - A to je nova frizura!
Svi koji prate moj blog znaju da sam godinam imala duguuu kosu, međutim s vremenom mi je dosadila, postalo je teže za održavati pokraj male bebe, a s tim da je zadnjiih mjeseci bila više svezana nego puštena, te je počela dobrano da opada, odlučila sam da napravim promjenu. Ustala sam jedno jutro i otišla sa sestrom u frizerski salon, sjela i rekla teti ŠIŠAJ!

I vjerujte mi da sam se preporodila nakon toga. Kraća kosa, lakša za održavanje, pravljenje vintage i retro frizurica. Brzo je operem osušim, uviklam i idemo! A najbitnije je da mi više ne smeta kad na rame stavim kaiš od torbe, nema čupanja, prebacivanje kose s jednog ramena na drugo i sl.

U međuvremenu proslavili smo PRVU godišnjicu braka, i to moram da spomenem ovdje  ... vrijeme je tako brzo prošlo, da još ne vjerujem da je prošlo ni manje ni više nego 365 dana našeg zajedničkog života :)

Išli smo na večericu da proslavimo :)

Lajla se zabavljala

a onda zaspala

Slike nisu bog zna kakve kvalitete, jer mi fotoaparat trenutno nije u funkciji, a mobiteli i nisu nešto zahvalni za slikanje po mraku, međutim bitno da se štogod uslikalo i ovjekovječilo.


I za kraj pitanje za sve dame koje vole viklati, tj. kovrčati kosu reci te mi neki savjet kako da lokne potraju duže po ovom jesenjem vremenu, kad je puno vlage u zraku??  hvalaaaa