Narod pripovjeda: Bio je u staro vrijeme neki bogataš a zvao se Dobriša.
On imagjaše tri ćerke: Biku, Soku i Vranu. Otac njihov uz to što je bio
bogat, bio je uzor dobrote i prostodušnosti. Sirotinju ljubio je i
potpomagao, rgjave Ijude odvraćao od zlih djela u kojima su se tušili.
Bogu se je molio a crkve i manastire potpomagao, putnike i strane u
kući svojoj dočekivao i put im kazivao. Jednom riječju: narod ga je u
zvijezde okivao za dobra djela njegova.
Kada mu se ćerke već opasaše snagom, on umre i dade smjerno Bogu dušu a
svojim ćerima imanje u našljedstvo. One ne samo da našljediše svoga
dobra oca u imanju, nego i u ponašanju, dobroti i prostodušnosti, što
je njima mnogo više bilo, nego bogata polja, cvjetne livade i krasne
šume roditelja njihova. Djevojke bijahu pobožne. skromne, nevine i
bezazlene kao angjeli.Majku, koja je čestitu djecu odhranila u dobročinstvu i uljudnom
ponašanju, voljele su one nada sve, a tako i dobru, pobožnu i poslušnu
djecu.
Jedan put dogovore se sestre, da u svome imanju podignu tri gradića,
kako bi lašnje svoju očevinu čuvale, a na šire sirotinju potpomagale,
neuke naučavale, a zapuštene i rgjave na dobar put navraćale.
Sva bihaćka dolina bila je imaovina njihova roditelja, a stanovali su
u gradu Dobrovniku, kome se sada vide razvaline niže Biaća, nedaleko
tri sata, kod Kostela na desnoj obali rijeke Une. Nekakav zavidljivac i
prisvajalo, što je stanovao u Brekovici, po smrti očevoj, napadao je na
njihove zemlje i otimao. No one se pomire s njime i sad u miru počnu
sebe i svoj narod osiguravati i namišljene gradiće zidati. Odu megju
narod svoj. Bika izabere sebi mjesto u sredini pitome doline bihaćke na
lijevoj obali rijeke Une i tu podigne grad a nazove ga po svom imenu:
Bikće-Bišće (Bihać). Soka se udalji od sestre Bike jedan sat daleko na
istočno-južnu stranu od Bišća, te podigne na jednom jako visokom brdu
nad stijenama gradić i prozove ga po svom imenu, kao i sestra joj —
„Sokolac". Vrana, najmlagja sestra im, ode na kraj istočne ivice svoje
zemlje te u jednim betinama, kod današnjeg sela Ćukova sazida vilinski
gradić i nazove ga po svom imenu „Vranograč".
KALENDAR BOŠNJAK
Započela sam post s ovom pričom upravo iz razloga što smo mi jučer posjetili Sokolačku kulu, tu je trenutno u toku obnova staroga grada Sokolac, s namjerom da se obnovljena kula postane dio turističke ponude Bihaća i Unsko-sanskog kantona (USK).
Mislim da mi nismo ni svjesni kakve sve ljepote posjedujemo u BiH, kakve kulturno- historijske znamenitost imamo, nažalost to se sve kod nas uzima olako, malo se cijeni, malo se ulaže u obnove i očuvanja, zato nam sve i propada.
O nastanku sokolačke tvrđave malo se zna, pa tako historiografi
barataju vremenom između 11. do 14. stoljeća, a legenda o graditeljki
Soki svima je poznata. Bihać i Sokolac su kroz historiju rasli zajedno.
Oba lokaliteta bila su važna strategijska uporišta i za Osmansko i
Habsburško carstvo.
Koliko je Sokolac strateški bio važan za Bihać govori i činjenica da su ga Osmanlije pod svaku cijenu nastojale osvojiti.
Možda sam opet pretjerala sa slikama, ali vjerujte ovo su samo "probrane" :)
Jučer smo baš uživali, mada se nismo puno zadržali na kuli, jer je puhalo, pa nismo htjeli da Lajla puno bude na vjetru.
Nastojimo da iskoristimo što više preostale ljetne dane, jer ako jesen bude kišovita nećemo imati baš prilike za izlete, mada sve u svemu ja se radujem što polazi ljeto, ja još više se radujem dolasku jeseni. :)
Prošli put sam vam pisala o ostrožačkom zamku i rekla da ako vas put nanese u Krajinu posjetite Ostrožac, ee to vam isto vrijedi i za sokolačku kulu, ako ništa imate odlične lokacije za slikanje :)
Do čitanja :)
