Septembar će, jesen će, a od mog posta ni traga ni glasa. Pregledala sam
malo svoje stare postove i vidim pisala sam o proljeću, ni riječ o
ljetu, a jesen se opako približila. Doduše ja ljeto toliko i ne volim,
ne volim velike vrućine, ne volim sparinu, pa kako onda da nešto
naročito pišem, jedino da napišem da ljeto jako volim samo kad sam na
moru, mozda nekih pet do sedam dana i onda naša ljubav puca i vraćamo se
u našu realnost.
Šalu na stranu, stvarno je puno vremena prošlo otkako uopće nisam pogledala svoj blog, a da ne pričam o tome da sam nešto napisala. Ljudi moji je li prošlo vrijeme blogova? ili se to meni samo čini, jer nisam više toliko aktivna u blogosvijetu. Nekako mi djeluje da je sve manje te blogopublike, da postovi ostaju nepročitani, da ih jedino pročita autor, ne znam, evo recite mi vi!?
Kad se sjetim vremena kad sam zapocela sa svojim blogom, prije pet godina, bilo nas je baš nekako puno, sa mnogo cura/žena sam se povezala, čitale smo postove, komentirale, savjetovale, a sad nekako sve mi mirno postalo, nigdje nikog. Jesmo li se to preselile na Instagram, pa je blog malo otišao u zaborav. Hej sjećam se i vremena kad sam imala Tumblr blog, pa bih tamo znala sate provesti, gledala bih slike, dijelila iste na svoj blog jednostavno uzivala. I sjecam se da sam tad dosta slusala Adele, pa me sad njene pjesme uvijek vrate u to vrijeme. Bilo je bas lijepo.
Sjecam se i vremena kad sam ugasila svoj blog, jer nisam vise imala o cemu pisati, valjda je doslo do zasicenja ili sta vec, pa sam nakon nekog vremena ipak vratila blog, i nastavila tu i tamo piskarati, ali dosta manje nego inače. A sad je eto doslo vrijeme da post objavim svako godisnje doba, ili da objavim na proljece, pa tek onda na jesen... Nije da nemam vremena, nije ni da ga imam na pretek, ali imala bih dovoljno vremena da skuckam jedan post, ali ne znam o cemu bih vise pisala. Mozda o Lajli? o njoj bih mogla danima pisati, ali rekli biste gledajte gle jes' dosadna, pa cu te price ipak ostavite za sebe. Za vas ostavljaam pokoju sliku, da malo probudim ovaj blog, malo mu promijenim izgled, mislim da je sam sebi dosadio, a tek drugima ... uh
Šalu na stranu, stvarno je puno vremena prošlo otkako uopće nisam pogledala svoj blog, a da ne pričam o tome da sam nešto napisala. Ljudi moji je li prošlo vrijeme blogova? ili se to meni samo čini, jer nisam više toliko aktivna u blogosvijetu. Nekako mi djeluje da je sve manje te blogopublike, da postovi ostaju nepročitani, da ih jedino pročita autor, ne znam, evo recite mi vi!?
Kad se sjetim vremena kad sam zapocela sa svojim blogom, prije pet godina, bilo nas je baš nekako puno, sa mnogo cura/žena sam se povezala, čitale smo postove, komentirale, savjetovale, a sad nekako sve mi mirno postalo, nigdje nikog. Jesmo li se to preselile na Instagram, pa je blog malo otišao u zaborav. Hej sjećam se i vremena kad sam imala Tumblr blog, pa bih tamo znala sate provesti, gledala bih slike, dijelila iste na svoj blog jednostavno uzivala. I sjecam se da sam tad dosta slusala Adele, pa me sad njene pjesme uvijek vrate u to vrijeme. Bilo je bas lijepo.
Sjecam se i vremena kad sam ugasila svoj blog, jer nisam vise imala o cemu pisati, valjda je doslo do zasicenja ili sta vec, pa sam nakon nekog vremena ipak vratila blog, i nastavila tu i tamo piskarati, ali dosta manje nego inače. A sad je eto doslo vrijeme da post objavim svako godisnje doba, ili da objavim na proljece, pa tek onda na jesen... Nije da nemam vremena, nije ni da ga imam na pretek, ali imala bih dovoljno vremena da skuckam jedan post, ali ne znam o cemu bih vise pisala. Mozda o Lajli? o njoj bih mogla danima pisati, ali rekli biste gledajte gle jes' dosadna, pa cu te price ipak ostavite za sebe. Za vas ostavljaam pokoju sliku, da malo probudim ovaj blog, malo mu promijenim izgled, mislim da je sam sebi dosadio, a tek drugima ... uh
Lajla vam je dokaz koliko nisam pisala, nije vise ona mala beba, sad je mamina prava djevojčica.
x
S.
