O Retro Wonderland - u :)

 Hello, hello

U prošlom postu sam vam rekla da planiram napisati jedan post o Retro Wonderlnadu, svojoj maloj online prodavnici na Facebook-u.
Možda se neke od vas i sjećaju da sam taj profil otvorila još prije dvije tri godine (ako se ne varam), ali pod nazivom O Hara's Retro Wonderland, eto sad smo malo skratile naziv, i opet aktivirale profil, jer skoro godinu dana nismo radile.

Na ovom profilu se u biti radi o prodaji retro, vintage ( i onih koji to nisu) komada odjeće, obuće, te raznih aksesoara potrebnim djevojkama / ženama. Na ideju da pokrenem ovaj profil sam došla još davno, davno, iz razloga što je sve pisalo nekako jednolično, svi su isto obučeni, uniformisani, pa sam nastojala da nalazim i prodajem malo drukčije komade odjeće, haljinice sa puf rukavima, košuljice s neobičnim printovima, neobične krojeve suknjica, vintage trobice i cipelice i sl.
Za sad je dobar odaziv djevojaka, vjerujem da se kroz vrijeme treba još poraditi na tome, da se pročuje za moj profil, ali i da djevojke se osigure na "online" kupovinu, jer smo u današnje vrijeme svjedoci raznih prevara od strana osoba koje se predstavljaju kao neke prodaje. Tako da sam X puta čula da su djevojke bile prevarene, uplatile bi novac, a nikad ne bi dobile naručeno, ili ukoliko su vršile zamjene, poslale bi svoju robu, a ne bi dobile ništa od druge strane.

Ono što želim napomenuti, da je u zadnje vrijeme nastao problem sa poštom, jesu li u pitanju godišnji odmori, pa sporije rade, ili nešto drugo, u to sad ne bih ulazila, ali uglavno narudžbe su kasnile po 8 dana, dok kod djevojaka s drugih prodaja vidim da su znale pošiljke nestati. Iz tog razloga sam odlučila poštu slati samo preoručeno, jer imam kao dokaz uplatnicu iz pošte, na kojoj piše datum i vrijeme kada sam poslala pošiljku, kome sam poslala i kod po kojem mogu pronaći pošiljku ukoliko se izgubi - bar tako u pošti kažu.

Meni lično se nikad nije desilo da pošiljka samo tako nestane, kasnile jesu, ali su i stizale, iako sam ih tad slala kao obične pošiljke.

Nedavno sam napravila i etiketice, koje šaljem uz svaku pošiljku, a na slici ispod ćete vidjeti i kako izgledaju.

Ukoliko želite da nas posjetite kliknite OVDJE i slobodno nas dodajte u prijatelje ili kliknite na opciju follow, naše objave su većinom javne, pa ćete ih moći vidjeti.


Meni je jako zabavno voditi ovaj profil, upoznala sam mnoge divne djevojke, s kojima je vrlo, vrlo lako surađivati. Sve se lako dogovorimo, oko uplate, slanja i sl. Uvijek ima i onih koji su nestrpljivi, pa odmah smatraju da ćemo ih prevariti ili nešto, ali trebaju shvatiti da nama nije u interesu da nas neko proziva zbog nekih deseta ili petnaest maraka. Ipak je sve ovo na internetu i sve se vrlo brzo sazna.
Ne radi se ovdje o nekoj velikoj zaradi, jer nekad treba namiriti na poštarinu, nekad iziđemo u susret curama, pa je platimo po pola, mi isto plaćamo tu odjeću, nekad je moramo malo prekrojiti, plaćamo koverte, etiketice, trakice kojima sve to vežemo i da dalje ne nabrajam. Sestra i ja radimo zajedno, na kraju se ta "dobit" dijeli na dva - radi se znači o nekoliko maraka zarade, ali svejedno sve se to isplati kada vidimo da djevojke rado nose odjeću koju smo mi nabavile za njih.
Kao što na etiketici piše " Kako bi bila nezamjenjiva žena uvijek mora biti malo drugačija".
Zato slobodno napustite okvire, kalupe koje vam je nametnula okolina i nosite ono što volite, što vam se sviđa i u čemu se osjećate lijepo i ugodno.


U idućim postovima ću staviti i slika odjeće koju prodajemo, s cijenama i opisima stvarčica, za vas koje niste na Fb-u da nas možete pratiti. Do tada vam šaljem pozdrave iz Bihaća. :**

Divno je biti nekome nešto ...

Hello dragi moji...

Mislim da sto godina nisam pisala na blog, sve krenem, pa ne znam o čemu bih, i onda odustanem... Mislila sam pisati post 19. je je tad bio blogorođendan, Ko bi rekao da su već tri godine prošle otkako sam započela s pisanjem na blogu. :) U početku sam puno više pisala, bila aktivnija, a s vremenom sve manje i manje, ne znam ni ja zašto, ali ok ...
Jučer je bio moj 25 rođendan, a smiješno mi je kad vidim da na blogu još uvijek piše da imam 23. Lete, lete godine.
Zato sam i odlučila da nakon blogorođendan i svog rođendana napišem jedan post.

Još jedna godina je iza mene, i moram napisati na čemu sam joj zahvalna. Prije svega na zdravlju, sreći, porodici, dragim ljudima, onima koji su i dalje ostali u mom životu i oni koji su se pojavili u njemu i upotpunili ga. Zahvalna sam na divnoj osobi koju imam pored sebe i koju volim najviše na svijetu, mom momku. Zanimljivo je kako i ne slutite šta vam život nosi. Budete tako blizu, a tako daleko i onda nešto klikne i shvatite da ste cijelo vrijeme pored sebe imali svoju srodnu dušu, ali trebalo je vremena da to  shvatite, nekad smo "ćoravi" pored očiju.

Zahvalna sam dragim ljudima na svim porukama, čestikama za rođendan, poklončićima - oduševili su me.
Prije nego vam pokažem svog novog prijatelja, najdraži poklon, moram vam pokazati jednu igračku koju sam dobila još ratne 92. godine, i još uvijek je imam, i čuvam je.

Dobila sam je od djevojke koja je tad bila moja komšinica, a rođene smo na isti datum. Jučer sam joj pokazala ovu sliku, i rekla da je bebica još uvijek "u životu".

A jučer kad se moj momak pojavio na vratima držao je veelikog medu. Iako imam 25 godina, ne osjećam se starom za poklone tipa plišane igračke i slatkiše, to uvijek prolazi. :)

To je sada moj novi prijatelj :))))

S tim da je jučer u Usk-om kantonu bo dan žalosti, nastojala sam da ne pravim neku zabavu s muzikom, nego smo se iskupili onako penzionerski na čašicu priče. Večeras mi dolaze moje cure, tako da moj rođendan još nije gotov, ne, ne...

Bila je tu i torta, mmm najljepša torta s čokoladom i malinama. To morate probati!!!

Sve u svemu lijepo je bilo, iskupiti se, ispričati, jer danas je nekako sve ubrzano, svi negdje žure, viđamo se od vikenda do vikenda, tako da nam je dobro došlo jedno iskupljanje više.
Mogla bih ja još pisati, ali neka to bude to za ovaj put, idući put pišem o Retro Wonderlandu, svojoj virtuelnoj radnjici za prodaju odjeće.

Ljubim vas i pozdravljam iz Bihaća.

Mi smo LJUDINE!!!

Nemoje misliti da sam opet zaboravila na blog, nego u zadnje vrijeme mi uopće nije bilo do pisanja. S tim da ste svi upoznati sa situacijom u BiH ali i regiji, smatrala sam da i nije baš prikladno da pišem kojekakve postove, a naročito da postavljam outfit postove.
Iako kažu da se situacija stabilizirala, te da se polako sve vraća u normalu, vjerujem da će trebati još vremena i vremena da se sve vrati na svoje, a nadati se je da će se sve uspjeti vratiti na svoje mjesto.
Na sreću moj grad, Bihać nije bio pogođen katastrofalnim poplavama, doduše Una se izlila u nekim naseljima i djelovima grada, ali vjerujem da nije nanijela šetu kakvu zbrajaju Maglaj, Doboj i dr. gradovi.

... Da li smo mogli prije utjecati na sve ovo, ja ne znam, i nisam kompetentna da govorim o tome, ali mozemo utjecati na to da ti unesrećeni ljudi dobiju sve što im je potrebno hrana, voda za piće, odjeća, obuća, higijenska srdstva i sl.
Kažu ko ovih dana nije postao čovjek nikad neće. U ovoj situaciji smo vidjeli da još uvijek ima dobrih ljudi, koji su spremni pomoći bez da pitaju jesi li musliman, katolik ili pravoslavac, a isto tako ove popalve su izbacile iz čovjeka ono najgore, pa smo bli svjedoci poskupljenja cijena, krađa, kojekakvih prevara, gdje se od usta unesrećenog naroda uzimala i voda i hrana. To je toliko žalosno, ali ako ništa neka nas tješi činjenica da ipak ima više onih dobrih ljudi koji bi i koji jesu zadnji komad kruha odvojili od svojih usta i dali ga drugom.

Nema toga što može sad utješiti te ljude koji su ostali bez članova obitelji, prijatelja, kućnih ljubimaca, stoke, kuća, ama baš svega, ali možda im pomogne ruka pomoći, ruka utjehe, ruka spasa koju im možete pružiti.
Dokazali smo da možemo biti jedno, bez ikakvih razlika. da možemo pomagati jedni drugima, i nadam se da je ova situacija ljudima otvorila oči i da će tako ostati i nakon što se ova situacija skroz sredi.

Došlo je vrijeme da budemo ono što i jesmo - LJUDINE!

Svima koji prate moj blog, a koji su zahvaćeni ovim poplavama, želim da se što prije vrate svoji kućama, porodicama, svojim životima koje su i živjeli prije dvije sedmice. I da se ovo više ne ponovi.

Puno pozdrava iz Bihaća.

Da li volite rasprodaje?

Hello...

Već nekoliko dana nastojim da počnem s pisanjem ovog posta, ali uvijek mi nesto iskrsne i post padne u drugi plan i onda na to skroz zaboravim. Pošto slutim da bi se to opet moglo dogoditi post počinjem pisati sad  (23:32) a objavit ću ga u jutro ili tokom dana. :)
Mislim da sam već jednom ili čak dva puta pisala na ovu temu, ali vjerujem da vam priča o cipelama, naročito o onima sa sniženja nikad nije i ne može biti dosadna.
Po Bihaću se brzinom munje proširila vijest da Azel pravi rasprodaju obuće tj. svaki par košta 3KM. Ja sam mislila da će to trajati dan ili dva i da se uopće ništa neće moći ni naći. Međutim prevarila sam se. S tim da više neće nabavljati obuću od ( ne znam ime) dotične firme, odlučili su rasprodati njihovu obuću - barem tako kažu.
Iako su tu bile velike gužve ja bih uvijek nekako uspjela naići kad nema puno kupaca i čak bih uspjela naći ono što mi se sviđa i broj koji mi odgovara. Tako da smo zahvaljujući Azelu mama, sestra i ja uspjele još popuniti obućare, nama na radost, muškom dijelu familije na žalost, ali tako je to ...

Stavit ću vam slike nekih cipelica koje sam stigla danas uslikati. Slike su lošije kvalitete, jer su slikane mobitelom ( negdje sam izgubila baterije od digitalnog, pa se sad snalazim kako znam i umijem).

Vjerujem da ćete se složiti sa mnom - cipela nikad dosta, naročito kad su ovako jeftine. Ukoliko već niste, drage moje, trk u prvi Azel i izaberite neke cipelice za sebe. One baš umiju da mi poprave dane.

P.s. zadnja slika, cipelice s mašnicom nisu iz Azela. :*

xx do idućeg posta :)

Jedan običan dan u slikama

Polako sam počela sa nadoknadom propuštenog, čitam vaše postove, smišljam kako će izgledati  i o čemu ću pisati u narednim postovima. S tim da je opet došlo lijepo vrijeme, imam volje za sve, za razliku od onih skoro mjesec kišnih dana, kada mi se nije dalo ustati iz kreveta, dan bih najradije provela uz čaj ili kafu i neki film...
Iako kažu da je i ovo privremeno i da će biti još kiše, potrudit ću se da maksimalno iskoristim ovo vrijeme...

Nego, u ovom postu ću vam pokazazi kako otprilike izgleda jedan moj dan.

On uvijek budi ukucane

Šala mala

Na nogama san :)

Pozdravim svog prijatelja

bacim oko na divotu

Let the sunshine in

Sve je spremno za kaficu

Kafica i recepti su spremni. Valja se udati

K'o fol make up spreman

Ti i tamo nesto novo

Tamo neki selfie

volim proljece

vrijeme je za rucak

Opet kafica, u zaljubljenoj solji

Da začinim dan

Druzenje s Mimijem na balkonu

Spremna za polazak

druzenje kod momka

Film prije spavanja

Ja na kraju dana

I'm back!!!

 18. februara sam napisala svoj posljednji post, mislila sam da ce biti zadnji, jer sam imala namjeru da ugasim blog tacnije to sam i uradila, ali evo izgleda da je to sve bilo privremenom. Nije me bilo u blogosvijetu nekoliko mjeseci, ne samo da nisam pisala na svom blogu nego sam se bas distancirala od svih blogova. Ne sjecam se ni kad sam zadnju put usla u grupu bloggera na Fb-u.
Iznenadila sam se da su mnoge od vas primijetile da me uopce nema, znaci ipak nisam samo sebi pisala, nađe se tu i tamo neko kome se sviđa moj blog, ili navrati tu iz čiste radoznalosti. Kako god vrijeme je da se nadoknadi "izgubljeno".
Do sad sam bila "aktivna" na Instagramu, tako da ce tu i tamo pasti i pokoja slika, uz tekst :)

... Necu sad pisati na dugo i na siroko gdje sam bila i sta sam radila tokom proteklih mjeseci, nego cu krenuti tek od 1. maja i reci cu vam da sam dan provela u prirodi sa svojim dragim. Daleko od buke, problem, "pustila mozak na pašu" i samo uživala.
Stavljam vam nekoliko slika da vidite kako je to izgledalo, i trenuci kad smo osvojili sokolacku kulu :P

:
Nakon hodanja, penjanja i osvajanja uzivali smo tu:

Ovaj povratnički post je gotov, uskoro očekujte novi.

xx
Pippy