Salvetna tehnika iliti dekupaž (decoupage)

Drage moje;

U zadnje vrijeme sam se počela sve više i više baviti salvetnom tehnikom zvanom dekupaž,. Oduvijek mi jen ta tehnika ukrašavanja predmeta bila vrlo zanimljiva, ali nikad nisam ni pokušala da ukrasim nešto, a i djelovalo mi je vrlo komplikovano. Međutim kad sam vidjel kako se to radi, shvatila sam da je vrlo lako. Dekupaž je odavno vrlo popularna tehnika kojom možete ukrasiti namještaj, odjeću, obuću, kojekakve drvene predmete ... ma sve što vam padne pod ruku..
Tako da sam i ja malo po malo počela hvatati konce, počela se raspitivati o tome kakav materijal je potreban, kakav alat, nabavljati salvete, rizin i pelir papir. Doduse moja svekrva se s tim već od ranije bavi, pa mi je ona i objasnila kako sve ide.

U ovom postu ću vam pokazati nešto od mojih "radova". Daleko je to još od pravih, radova, ali polako, ima vremena da se nauči i usavrši.

Ja sam ukrašavala i torbice, cipelice, ogledala, kutije za naočale ... Svako malo mi navire neka nova ideja, trenutno izrađujem torbice i broševe, pa vidjet ćemo šta će se izroditi iz svega toga. :)

 S tim da je materijal za dekupaz vrlo skup, a ja sam početnik, onda sam našla jetinije varijante, umjesto ljepila za dekupaz koristim drvofiks pomijesan sa vodom, a o onda na kraju sve prelakiram akrilnim lakom da salveta, papir ne bi spali, ili se zgulili. Od boja koristim akrilne boje koje imaju u tubicama, a najviše volim raditi na bijeloj podlozi (čitaj: najlakše je)

Mene je dekupaž naprosto osvojio, vrlo je zanimljivo, možete starim predmetima dati novi izgled i sjaj, a opušta dok radite.

Za ovaj post toliko, čim bude novih rukotvorina podijelit ću ih sa vama.
Lp :*

Vremeplov od 2011. do 2015. (Ja u blogosvijetu) :)

... Odlučila ja da malo pregledam svoje stare postove i shvatih da sam do sad napisala i objavila 246 postova, ne znam ni ja zašto, ali činilo mi se da je taj broj manji. Pisala sam o svemu i svačemu, nastojala da održim blog, čak ga jednom i"gasila" a onda mi bilo žao, pa sam se opet aktivirala i pisala.
Dođe čovjeku onaj trenutak kada se zasiti svega i poželi da malo odmori, ee tako je bilo i sa mnom. Djelila sam s vama pokoju riječ o modi, muzici, uradi sam projektima, o onome što mi se sviđa i što mi se ne sviđa, o stvarima koje me uveseljavaju. o ljudima koje volim ...  Nakupilo se tu u postovima svega i svačega, a sada planiram da objavim poneku random sliku iz starih postova,tako što ću podijeliti slike od samo početka pisanja postova na blogu, pa do danas,
Meni je uvijek zanimljivo da pregledam svoje stare postove, da pročitam šta sam pisala,, da uporedim kako sam razmišljala sad, a kako tad, je li i šta se promijenilo u mom stilu ...


Na blogu sam počekla pisati 19. jula 2011. godine, (tek sad sam shvatila da je sutra blogorođendan), a prekosutra bome i moj rođendan, eto kako se sve to posložilo. Znači pune četiri godine kako sam u blogosvijetu, doduše ja sam uvijek tu negdje u prikrajku, ne ističem se puno, ali kao što sam u prethodnom postu rekla, pišem radi sebe i svog"gušta",


Pogledajte kako je to izgledalo na samome početku, 2011. godina

Sjećam se da sam tad imala neku Nokiu, lošiji mobitel, pa je zbog toga i ovakva slika, ali drago mi je da imam ikakvu sliku, čisto da se prisjetim samog početka. :)

2012. godina

2013. godina

2014. godina

Jedna sa svadbe :)

2015. godina

Dok ne pogledaš slike rekao bi nije se ništa promijenilo, sve je isto, a onda shvatiš koliko sam se zapravo promijenila ja, ljudi oko mene, ma sve ...

Od 2014. godine moj život je potpuno drugačiji, 25.10.2014. sam započela jedan sasvim novi život, udala sam se, a 23.1.2015. moj život je dobio sasvim NOVI smiso, tad se rodila moja Lajla i okrenula sve "naopačke", i unijela neviđenu radost u moj život.
I sad kad se vratim četiri godine u nazad vjerujte mi da ne bih ništa promijenila, samo bih se zahvalila Bogu što je sve bilo i što je sad tako kako jeste, i poželjela da i naredne godine budu lijepe kao ove do sad, da  budemo svi živi i zdravi, jer kako ono kažu kad imaž zdravlje onda imaš sve.



Kad sam pregledala stare postove (naravno ne sve, jer ih ima previše) dobila sam neku volju da pišem još, da ostanem još u blogosvijetu, pa makar (kao što sam već rekla) pisala samo za sebe, jer ako šta opet za četiri godine moći ću pogledati slike, jer blog dođe kao vrsta dnevnika, ili malog vremeplova, gdje brzo mogu iz 2015. skoknuti do 2011.  ili 2012. malo se nasmijati, pitati se aaa šta je meni bilo da tad to obučem, ili kažeem ee ovaj "stajling" mi je bio dobar .. i sl.


Blogosvijet je zakon!!!


Pozdrav za sve blogerice koje sam upoznala preko bloga u protekle četiri godine, a pozdrav i dobrodošlica onima koji će tek početi  čitati moje postove, hvala vam :) <3

Biti ili ne biti ... !?

Već danima imam i potrebu i želju da napišem post na blogu, a opet kad sjednem za računar pitam se pa o čemu bih uopće pisala. Ne bih rekla da sam se zasitila bloga, jer me i nije bilo neko vrijeme. Nekada sam svakodnevno objevljivala postove, a onda mi i to postane dosadno, pa sam ih rijeđe pisala i postavljala, a na kraju nikako. Doduše imam i neki problemčić sa blogom, te nikako ne mogu objaviti post, tako da se x puta i desilo da napišem post, namučim se da nađem kako da ga postavim, jer uvijek pokazuje neku grešku, te na kraju odustanem i zaboravim da sam uopće ikada taj post napisala..
Još davno sam donijela odluku da ovo više neće biti samo"modni" blog, nego da ću pisati o svemu i svačemu, i čak sam se neko vrijeme i pridržavala toga, a onda opet nakon nekog vremena se pitala ima li ovaj blog uopće čitaoce, klikne li iko na sam naslov posta, pa pogleda i pročita o čemu se uopće radi. S tim da mio blog služi i kao neki ispušni ventil, onda dođem i do toga da mi je svejedno ima li čitaoce ili ne, nego da mi je bitno da imam svoje mjesto, svoj kutak gdje ću pisati o svemu što mi padne na um, tj. imati kao jedan virtuelni dnevnik, koji ću moći prelistati kad god poželim.

 
eto da ne bi tako izgledao blog, i da ne bi baš, baš pao u zaborav, moram početi opet pisati, pa barem jednom sedmično. Trenutno koristim priliku, jer moja Lajla spava, pa da štogod napišem.


...

U međuvremenu dok ne pišem na blogu, ja se zabavljam sa svojim sunašcem. Mogu vam reći da je ovo jedno predivno iskustvo - biti mama, pa to je PREDIVNO! Blog može biti dosadan, ali moj život ne, otkako je Lajla sa mnom, sve ima novi smisao, svaki dan je lijep, ispunjen smijehom, ljubalju. I tako već pet i po mjeseci. Da, da, Lajla je već velika cura.

Tako se mama i beba zabavljaju, smiju, budalešu, slikaju, uživaju ... Jedan je život i treba ga iskoristiti, tek kad dođe beba vidi se kako vrijeme brzo prolazi. Ne treba stojati i gledati kako život prolazi, jer nas neće čekati, trebamo zgrabiti svaku priliku, i uživati. Zahvalimo Bogu na svakoj minuti, satu, danu ...

Nadam se da uživate u Suncu, sunčanim danima, ljetu, ja manje više, jer nam je užasno vruće u kući, ali opet i u tome nalazm nešto lijepo, a lijepo je da smo živi i zdravi, pa ćemo tako lakše sve prebroditi ... do idućeg posta :*

How happy I am to have you in my life

Hello drage moje...


Prođoše skoro dva mjeseca od posljednjeg posta. Nikako da "uhvatim" vremena da pišem na blogu, nekako mi lakše objaviti slike na Instagramu, ili Facebook-u jer mi je mobitel dostupniji od samog računara, ali kako god neću da baš zapostavim blog.
Imam ja dobar razlog zašto zapostavljam blog, a ukoliko čitate moje postove znate da je u pitanju moja princeza, Lajla, kojoj ja posvećujem svo vrijeme ovog svijeta, te koristim trenutke kad ona spava da štogod uradim po kući, čujem se sa porodicom, prijateljima i sl.

Otkako nam je došlo proljeće nas dvije baš uživamo. Lijepo vrijeme jednostavno čovjeka mami da iziđe van, pa tako i nas dvije koristimo svaku sunčevu zraku i uživamo u njoj. Šetnje po prirodi, dvorištu, parku - ma predivno. :

S tim da nisam dugo objavljivala postove na blogu moram vas zatrpati slikama, pa krenimo ...

"Tri stvari su nam ostale od raja: zvijezde u noći, cvijeće po danu i dječije oči."

Dante Alighieri

"Sve odrasle osobe su najprije bile djeca.
(Ali se malo njih toga sjeća.)"

Antoine de Saint-Exupery

"Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova.
Uzevši u obzir da je plaća čista ljubav."

Mildred B. Vermont

''Biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate
i doživjeti strahove za koje niste znali da postoje.''

Linda Wooten

Majka razumije i ono što dijete ne kaže.

Židovska poslovica

"Djeca su ogledalo roditelja."

"Majčine ruke su satkane od nježnosti i djeca na njima sigurno spavaju."

Victor Hugo

"Život je plamen koji uvijek gori, ali se opet ponovo zapali svaki put kad se dijete rodi."

Bernard Shaw

"Majka se rađa u istom trenutku kad i dijete. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka je nešto potpuno novo."

Rajneesh

Dijete je ljubav u vidljivom obliku.

Francis Bacon

Majčino srce je duboki ponor na čijem ćeš dnu uvijek naći oprost."

Honore de Balzac.

"Vaše dijete će postati onakvo kakvi ste vi sami; zato budite onakvi kakvi želite da vaša djeca budu."

David Bly

Dva mjeseca ljubavi

Tek sad shvati koliko me nije bilo, ali nije da nisam htjela pisati na blogu, nego jednostavno nisam imala vremena, doduse nedavno sam "uhvatila" vremena i čak napisala post, međutim nešto mi je pokazivalo grešku HTML-a i nisam ga uopće mogla objaviti.

Nastojat ću da koliko toliko osvežavam blog sa ponekim postom, onoliko koliko mi moje nove obaveze to dopuste.
Otkako sam postala mama sva moja pažnja je posvećena samo Lajli. Cijeli svijet se sada vrti samo oko nje. Sada sam uhvatila trenutak da napišem ovaj post, jer ona spava.
Jučer (23.3.) su bila puna dva mjeseca Lajli i maci, ne mogu vjerovati da je vrijeme rako brzo prošlo. Valjda tek sad shvatam koliko je u biti dan kratak, i da bi mi bio potreban još koji sat da bih stigla obaviti sve što trebam. Iako moram reći hvala Bogu ona je dobra bebica, ručka, pa spava, a sad je i počela da malo razgleda oko sebe, želi da se nosi na rukama da bi gledala u neke predmete po kući ili da gleda u svjetlost. S tim da je došlo proljeće i lijepo vrijeme, počele smo ići u šetnje, ona obično taj sat ili dva prespava, ali nema veze, očito joj godi biti na zraku, a isto tako godi joj da je u pokretu....

Prvo što nam je pokazala kad je došla kući

<3

Družimo se sa kekom :)

:)

Ne mogu da vam opišem koliko uživam u svakom trenutku sa svojom bebicom, zato privodim ovaj post kraju, i idem da legnem malo pored nje, kažu da mama treba odmarati onda kada i beba pajki.

Do idućeg posta xx

A Star Is Born

Ni sama ne znam kako da započnem ovaj post, kako da vam napišem sve što trenutno osjećam. Kako da vam približim to koliko sam sretna. Sve što sam doživjela i proživjela do sad se ne mogu nikako, ali nikako porediti s činjenicom da sam postala mama.
Ne mogu vam opisati taj osjećaj kad vam prvi put u porodilištu pokažu vašu bebu. Gledam je i ne vjerujem da je to moja beba, moja kcerka, moj zivot. Još uvijek sam bila zbunjena, ali neizmjerno sretna.  U tom trenutku ne znate da li da plačete ili se smijete, ili oboje u isto vrijeme.
Vrijeme stane na tren, i shvatite da više ništa nije važno, da nema te boli koju ne biste pretrpjeli da biste vidjeli svog malog anđela. I onda kad vam je prvi put donesu, tek ste onda zbunjeni, pitate se, pa Bože dragi šta da radim sa ovim malim zamotuljkom. Ja sam odlučila da posmatram taj mali zamotuljak, da pratim svaki pokret, svaku grimasu koju napravi, gledam u te okice, usnice, nosić i shvatam sve je napokon postalo stvarno. Sad je sve puno više od samog pokreta u stomaku, kojem sam se itekako radovala. Najveća radost nastane onda kad kažu da je beba zdrava i da je s njom sve u redu, jer samo to je i bitno.

23.1.2015. u 18:02 postala sam mama jednoj maloj Lajli. 3700/53
Od tog dana moj život se zauvijek promijenio, postao je bogatiji za jedno malo biće koje volim najviše na svijetu. Iako mi je ona bila prioritet i dok je bila u stomaku, moram vam reći da je tek sad postala ma prioritet svih prioriteta. Samo je bitna ona, i njene potrebe.

Mogla bih ja vama da pišem danima o svemu, ali nemam vremena, Lajla se budi, vrijeme je da se vratim na posao, moram biti mama. :*

Novi život počinje! :)

Hej, hej ...


... "uhvatila" sam malo vremena da se bar malo javim na blogu. Nisam pisala od prosle godine :D
Nadam se da vam je ova nova 2015. godina počela na najbolji mogući način, te da ste se lijepo provele na samom dočeku iste. :D

Ukoliko bih se osvrnula na 2014. imala bih toliko toga za reći. To je za mene bila godina prepuna iznenađenja, promjena, lijepih trenutaka, smijeha, suza,  navikavanja na "novi život". Kad kažem na novi život mislim na svoju udaju, na privikavanje na činjenicu da ću uskoro postati MAMA:D na novu porodicu, i okolnosti. S vremenom sam se na sve privikla, doduše ova činjenica da ću biti mama me još uvijek pomalo plaši, ali vjerujem da je svakoj ženi to bilo pomalo strašno, a onda shvatiš da si žena, da si predodređena za to i da to MOŽEŠ.
Mi brojimo sitno, jer termin je zakazan za 25. mada kad se uđe u 9-i mjesec to se može očekivati svaki dan. Bitno je da je torba spakovana, i da je sve spremno. Pohađamo tečajeve a trudnice, koji nas čine psihički i fizički jačim i nadamo se da će sve na kraju biti uredu.


''Biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate
i doživjeti strahove za koje niste znali da postoje.''

Linda Wooten

"Ne odrastaju samo djeca. Odrastaju i roditelji. Koliko god promatrali djecu da vidimo što će napraviti od svojih života, oni gledaju nas da vide što mi radimo sa našim životom. Zato, ne mogu reći djetetu da posegne za zvijezdama. Sve što mogu napraviti je da sama posegnem za njima."

Joyce Maynard

 Radujem se tom malom stvorenju, radujem se budućim lijepim zajedničkim trenucima, radujem se dječijem smijehu u kući. Vjerujem da će nam donijeti još više radosti, veselih trenutaka, vjerujem da će nas sve još više zbližiti, naročito mene i moga A.

Sada nam samo preostaje da čekamo, i da molimo dragog Boga da sve prođe u najboljem redu, te da se nas dvije što prije vratimo kući. :)

Život je lijep!