ponedjeljak, 7. rujna 2015.

Ispraćamo ljeto! Mini izlet - Sokolačka kula :)


Narod pripovjeda: Bio je u staro vrijeme neki bogataš a zvao se Dobriša. On imagjaše tri ćerke: Biku, Soku i Vranu. Otac njihov uz to što je bio bogat, bio je uzor dobrote i prostodušnosti. Sirotinju ljubio je i potpomagao, rgjave Ijude odvraćao od zlih djela u kojima su se tušili. Bogu se je molio a crkve i manastire potpomagao, putnike i strane u kući svojoj dočekivao i put im kazivao. Jednom riječju: narod ga je u zvijezde okivao za dobra djela njegova. Kada mu se ćerke već opasaše snagom, on umre i dade smjerno Bogu dušu a svojim ćerima imanje u našljedstvo. One ne samo da našljediše svoga dobra oca u imanju, nego i u ponašanju, dobroti i prostodušnosti, što je njima mnogo više bilo, nego bogata polja, cvjetne livade i krasne šume roditelja njihova. Djevojke bijahu pobožne. skromne, nevine i bezazlene kao angjeli.Majku, koja je čestitu djecu odhranila u dobročinstvu i uljudnom ponašanju, voljele su one nada sve, a tako i dobru, pobožnu i poslušnu djecu. Jedan put dogovore se sestre, da u svome imanju podignu tri gradića, kako bi lašnje svoju očevinu čuvale, a na šire sirotinju potpomagale, neuke naučavale, a zapuštene i rgjave na dobar put navraćale. Sva bihaćka dolina bila je imaovina njihova roditelja, a stanovali su u gradu Dobrovniku, kome se sada vide razvaline niže Biaća, nedaleko tri sata, kod Kostela na desnoj obali rijeke Une. Nekakav zavidljivac i prisvajalo, što je stanovao u Brekovici, po smrti očevoj, napadao je na njihove zemlje i otimao. No one se pomire s njime i sad u miru počnu sebe i svoj narod osiguravati i namišljene gradiće zidati. Odu megju narod svoj. Bika izabere sebi mjesto u sredini pitome doline bihaćke na lijevoj obali rijeke Une i tu podigne grad a nazove ga po svom imenu: Bikće-Bišće (Bihać). Soka se udalji od sestre Bike jedan sat daleko na istočno-južnu stranu od Bišća, te podigne na jednom jako visokom brdu nad stijenama gradić i prozove ga po svom imenu, kao i sestra joj — „Sokolac". Vrana, najmlagja sestra im, ode na kraj istočne ivice svoje zemlje te u jednim betinama, kod današnjeg sela Ćukova sazida vilinski gradić i nazove ga po svom imenu „Vranograč".  KALENDAR BOŠNJAK


Započela sam post s ovom pričom upravo iz razloga što smo mi jučer posjetili Sokolačku kulu, tu je trenutno u toku obnova staroga grada Sokolac, s namjerom da se obnovljena kula postane dio turističke ponude Bihaća i Unsko-sanskog kantona (USK).

Mislim da mi nismo ni svjesni kakve sve ljepote posjedujemo u BiH, kakve kulturno- historijske znamenitost imamo, nažalost to se sve kod nas uzima olako, malo se cijeni, malo se ulaže u obnove i očuvanja, zato nam sve i propada.

O nastanku sokolačke tvrđave malo se zna, pa tako historiografi barataju vremenom između 11. do 14. stoljeća, a legenda o graditeljki Soki svima je poznata. Bihać i Sokolac su kroz historiju rasli zajedno. Oba lokaliteta bila su važna strategijska uporišta i za Osmansko i Habsburško carstvo.
Koliko je Sokolac strateški bio važan za Bihać govori i činjenica da su ga Osmanlije pod svaku cijenu nastojale osvojiti.

Možda sam opet pretjerala sa slikama, ali vjerujte ovo su samo "probrane" :)


















Jučer smo baš uživali, mada se nismo puno zadržali na kuli, jer je puhalo, pa nismo htjeli da Lajla puno bude na vjetru.
Nastojimo da iskoristimo što više preostale ljetne dane, jer ako jesen bude kišovita nećemo imati baš prilike za izlete, mada sve u svemu ja se radujem što polazi ljeto, ja još više se radujem dolasku jeseni. :)

Prošli put sam vam pisala o ostrožačkom zamku i rekla da ako vas put nanese u Krajinu posjetite Ostrožac, ee to vam isto vrijedi i za sokolačku kulu, ako ništa imate odlične lokacije za slikanje :)

Do čitanja :)

subota, 29. kolovoza 2015.

Family time ~ Old town Ostrožac :)

Dragi moji;


...i mi smo odlučili da iskoristimo to što je moj mužić na godišnjem, te smo jučer uživali u lijepom ljetnom danu. Odlučili smo da posjetimo stari grad Ostrožac.
Stari grad Ostrožac se nalazi u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, tačnije u Bosanskoj krajini, sjeveroistočno od Bihaća, na teritoriju općine Cazin. Svoje korijene vuče još iz 14. stoljeća. Pravi historijski biser koji vrijedi pogledati. Tu možete vidjeti zamak, koji je izgrađen u neogotskom stilu,  i donosi pravi dašak prošlosti. Više informacija o starom gradu Ostrožac možete pročitati OVDJE
Stari grad je zahvaljujući koloniji slikara dobio "Park skulptura" te predstavlja galeriju pod vedrim nebom.




 Malo je reći da smo jučer uživali, poslužilo nas je vrijeme, a kad je Lajla tu ne može biti loše. :)

























Ako vas nekad put nanese u Krajinu toplo vam preporučujem da posjetite Ostrožac, vjerujete da se nećete pokajati. Ulaz je simboličnih 2KM a ono što ćete tamo vidjet je neprocjenjivo!


srijeda, 5. kolovoza 2015.

Salvetna tehnika iliti dekupaž (decoupage)


Drage moje;

U zadnje vrijeme sam se počela sve više i više baviti salvetnom tehnikom zvanom dekupaž,. Oduvijek mi jen ta tehnika ukrašavanja predmeta bila vrlo zanimljiva, ali nikad nisam ni pokušala da ukrasim nešto, a i djelovalo mi je vrlo komplikovano. Međutim kad sam vidjel kako se to radi, shvatila sam da je vrlo lako. Dekupaž je odavno vrlo popularna tehnika kojom možete ukrasiti namještaj, odjeću, obuću, kojekakve drvene predmete ... ma sve što vam padne pod ruku..
Tako da sam i ja malo po malo počela hvatati konce, počela se raspitivati o tome kakav materijal je potreban, kakav alat, nabavljati salvete, rizin i pelir papir. Doduse moja svekrva se s tim već od ranije bavi, pa mi je ona i objasnila kako sve ide.

U ovom postu ću vam pokazati nešto od mojih "radova". Daleko je to još od pravih, radova, ali polako, ima vremena da se nauči i usavrši.

Ja sam ukrašavala i torbice, cipelice, ogledala, kutije za naočale ... Svako malo mi navire neka nova ideja, trenutno izrađujem torbice i broševe, pa vidjet ćemo šta će se izroditi iz svega toga. :)












 S tim da je materijal za dekupaz vrlo skup, a ja sam početnik, onda sam našla jetinije varijante, umjesto ljepila za dekupaz koristim drvofiks pomijesan sa vodom, a o onda na kraju sve prelakiram akrilnim lakom da salveta, papir ne bi spali, ili se zgulili. Od boja koristim akrilne boje koje imaju u tubicama, a najviše volim raditi na bijeloj podlozi (čitaj: najlakše je)

Mene je dekupaž naprosto osvojio, vrlo je zanimljivo, možete starim predmetima dati novi izgled i sjaj, a opušta dok radite.

Za ovaj post toliko, čim bude novih rukotvorina podijelit ću ih sa vama.
Lp :*