Post dedicated to Sarajevo!

Sarajevo is the capital and largest city of Bosnia and Herzegovina, with an estimated population of over 311,161 people within its administrative limits. It is also the capital of the Federation of Bosnia and Herzegovina entity, as well as the center of the Sarajevo Canton, which has a population of 438,757. Sarajevo is located in the Sarajevo valley of Bosnia, surrounded by the Dinaric Alps and situated along the Miljacka River in the heart of Southeastern Europe and the Balkans.

The city is historically famous for its traditional religious diversity, with adherents of Islam,Orthodoxy, Catholicism and Judaism coexisting there for centuries. Due to this long and rich history of religious diversity, Sarajevo is often called the "Jerusalem of Europe" or "Jerusalem of the Balkans"

Today, Sarajevo is one of the fastest developing cities in the region. Various new modern buildings have been built, most significantly the Bosmal city centre and the Avaz twist tower which is tallest skyscraper in the Balkans. A new highway was recently (2006–2011) completed between Sarajevo and the city of Kakanj. The near-future for Sarajevo is hoped to hold continued development of the city, including the construction of modern buildings and population growth. The Sarajevo city centre will be one of the biggest and most modern shopping and business centres in south-east Europe upon its completion in 2012.

U mnogim postovima sam pisala koliko volim Sarajevo, mada mislim da vam to nikad neću uspjeti objasniti riječima, jer ta povezanost između mene i ovog grada je posebna, čvrsta i neraskidiva.

Prije nekoliko godina sam se zaljubila u ovaj grad. Prvi put se napila vode sa česme ispred Gazi Husrev-begove džamije, za koju kažu kad se jednom napiješ uvijek ćeš se vraćati Sarajevu. I ja se uvijek vraćam, iznova i iznova, a svaki put osjećaj je sve jači, sve veća žudnja za tim gradom, sve sam nestrpljivija u iščekivanju novog puta koji će me odvesti Sarajevu.

Tu sam se zaljubila, upoznala divne ljude s kojima sam i danas vrlo bliska i uvijek u kontaktu, upoznala jezgru grada, restorane, kafiće, znamenitosti. Ja sada u srcu nosim dva grada, Bihać, grad gdje sam rođena, koji leži na najljepšoj rijeci na svijetu, jednoj jedinoj Uni i Sarajevo - grad koji čuva moju ljubav, i moju budućnost. I ne osjećam se rastrgano između ta dva grada, naprotiv, svaki mi nudi nešto drugačije, Bihać ima moje korijene, porodicu, rodbinu, prijatelje, moje prve korake, smijeh, riječi, prve ljubavi .... a Sarajevo je sve ono što ću jednoga dana imati. I ono je poput mene u jednu ruku živo, radosno, a u drugu pomalo zatvoreno onima koji ga dobro ne poznaju, čak pomalo misteriozno.

I uvijek se sjetim Sarajeva. Opjevan je u mnogim pjesmama, ali jedna me posebno podsjeti na ovaj grad:




Kad sat zazvoni na kuli kraj Begove džamije
Ja siću, siću do bašte šatro šljive da poberem
Ti uzmi ibrik, srebrn' ibrik ko fol vode da doneseš

I tada priznaću ti sve
Šapnut riječi te
Volim te...




... na slici iznad je divna Sahat kula...

              

 Sebilj...

Svaki put kad se nađem u Sarajevu slikam sve spomenike, iznova i iznova, ali svaki put slike su drugačije, vrijeme prolazi, odnosi svoje, tako da se i oni mijenjaju. Iako se trude opstati, sačuvati svoj prvobitni izgled, to je nemoguće, sve ali baš sve je prolazno, pa tako i spomenici. Mada oni su i dalje tu, ali sve stariji i stariji, sve je duži njihov vijek, sve više i više ispričanih priča ostaje iza njih...

Vrijeme će prolaziti, ali grad ostaje na svome mjestu. Ponosan i prav, ni oluje, mećave, vjetrovi, kiše, pa čak ni ratovi mu ne mogu ništa. Zlobnici su ga htjeli uništiti, ali jača je ljubav ljudi prema ovom gradu, nego sva zloba ovog svijeta.

Ovo je i olimpijski grad, i dok je svijeta i vijeka, znati će se da je 1984. godine Sarajevo bilo centar svijeta. U njega su bile uprte sve oči svijeta...I ma šta danas pričali o ovom gradu, ja svoje mišljenje ne mijenjam, jer svugdje ima loših ljudi, zlobe, nesreća i kojekakvih nemilih događaja. Ovaj grad nam treba biti uzor i na njega trebamo biti ponosni. Prije nego počnete osuđivati, bar se potrudite da ga upoznate...I ako ga zavolite bar upola koliko sam ja, biti ćete sretni i zadovoljnj.

Pitaš me pamtim li
sve naše godine
kad su nad Sarajvom 
sijale buktinje
kad su nad Sarajvom 
sijale buktinje


neću zaboravit
to što bilo je
al moje Sarajvo
sad čeka na mene
al moje Sarajvo
opet lijepo je


sa Bijele Tabije
vidi se čaršija
a ispod Igmana
Ilidža zelena
od lijepog Koševa
do Vrela od Bosne
procvalo Sarajvo
iz Bosne ponosne


sa Bijele Tabije
vidi se čaršija
a ispod Igmana
Ilidža zelena
od lijepog Koševa
do Vrela od Bosne
procvalo Sarajvo
iz Bosne ponosne


a na Vilsonom
gdje teče Miljacka
na klupi mladić je
i lijepa sarajka
na klupi mladić je
i lijepa sarajka


o sreći i mjesecu
oni pjevaju
i svome Sarajvu
postelju spremaju
i svome Sarajvu
postelju spremaju


sa Bijele Tabije
vidi se čaršija
a ispod Igmana
Ilidža zelena
od lijepog Koševa
do Vrela od Bosne
procvalo Sarajvo
iz Bosne ponosne


sa Bijele Tabije
vidi se čaršija
a ispod Igmana
Ilidža zelena
od lijepog Koševa
do Vrela od Bosne
procvalo Sarajvo
iz Bosne ponosne


Tekst o Sarajevu sam preuzela sa Wikipedije, sve ostalo osim pjesme na kraju je moje...


Do idućeg posta, ljubim vas!