Bajram dođe mirišu avlije :)

Grlim je. Mirišu njene dimije na tek ubrani stručak behara, mirišu njene ruke na hurmašice. Miriše mi cijela soba na nju - onako čisto i svježe u svojoj skromnosti. Miriše mi sve, ali samo u snu. Bajram je opet, a nema nje... Ne zaboravite uživati u prisutnosti onih koje volite. Mi smo jedni drugima poklon

.... lijep pozdrav svima...

Prije svega želim da čestitiam Bajram svim muslimanima širom sviijeta Bajram Šerif Mubarek Olsun. Nadam se da se lijepo provodite za Bajram, da ste uživali sa porodicom, prijateljima, komšijama, dragim ljudima, da ste se najeli kolača i raznoraznih bajramskih delicija.

... Nažalost došlo je takvo vrijeme, da se jedino sa rodbinom i prijateljima viđamo za praznike. Svi su u nekom svom svijetu, sve je ubrzano, kuća -posao i obratno. Milion briga, ljudi ne stignu razmišljati o sebi, a kako da stignu o drugima. Zato Bajram i ostali praznici uvijek dobro dođu, jer se iskupe svi, sjedi se, priča se, smije se ... zaboravi se bar na kratko svakodnevnica koja nas smara.

Kod mene je situacija da smo svi nekako otišli na svoju stranu, otkako nema majke ni tetke koje su nas okupljale za Bajrame sve se nekako promijenilo. Nema više velikih porodičnih okupljanja, svelo se na nas pet koji jesmo u užoj familiji, i na one koji nam dođu u posjetu. Otkako se kod majke i tetke ne ide, moji većinom provedu Bajram kod kuće, nekako su i oni izgubili volju za odlascima, a onda razmišljam, očito je došlo vrijeme da mi mlađi tu nešto uradimo, da nekako opet sve živne, da opet Bajram bude lijep, mada svjesni smo mi toga da nikad neće i ne može biti kao prije.
Tako da smo jučer sestra i ja pozvale svoje momke inače zvane zetove i odmah je nekako izgledalo drukčije, došao je i brat, i opet je bilo puno smijeha i veselja u kući. Jelo, se pilo, smijalo - osjećala sam se opet nekako ispunjeno. Noseći u srcu one kojih nema s nama, i grleći one koji su tu provela sam Bajram.
Kasnije sam posjetila porodicu od svoga momka, i Bajram je izgledao drukčije nego prijašnji. Prije su mi bili nekako tužni i usamljeni.

Popila se prvo kahvica, i prozborila koja lijepa rijec sa mamom i tatom, probali su se kolači ( to je ono za svaki slučaj da vidimo jesu i uspjeli, da znamo hoćemo li ih nuditi gostima ili ne) kasnije slane bajramske delicije koje sprema moja mama, slušale su se sevdalinke, čak nam ni kiša nije mogla okvariti ugođaj.

Nakon svega mogu reći da mi je drago što smo opet uspjeli pronaći smisao i onda kada smo mislili da ga više nema. Sada nam preostaje da se radujemo dolasku drugog Bajrama i da ga isto proslavimo u krugu dragih nam ljudi.

... Nek' mirišu avlije, nek' se svako raduje, širom Bosne ponosne nek' se pjeva Bajram je <3

Protekli dani u slikama ...

Hej hej

... znate kako kod mene ide, ili ne pišem mjesecima, ili počnem malo - malo pisati na blogu. Ne smijem više ići iz krajnosti u krajnost nego moram uvesti nekog reda. :)
S tim da dugo nisam objavljivala neke postove ( ne uključujem dva posljednja) odličila sam se za jedan 

 postić u slikama. Prošla i pretprošla sedmica...
1, 2, 3 ... idemoo

 

                                                                    1. Svako jutro počinje s kafom
                                                                    2. Šetnja
                                                                    3. Ja se izgužvala
                                                                    4. Malo "naslikavanja"
                                                                    5. Otkrila kako se koriste šnalice :/
                                                                    6. Ovako čuvam naočale na jednom mjestu - napokon
                                                                    7. Merlinka kao dekoracija
                                                                    9. Nešto se namrgodilo
                                                                   10. Bude i Sunca - ponekad :)
                                                                   11. Proslavila sam 25. rođendan yaaay

O Retro Wonderland - u :)

 Hello, hello

U prošlom postu sam vam rekla da planiram napisati jedan post o Retro Wonderlnadu, svojoj maloj online prodavnici na Facebook-u.
Možda se neke od vas i sjećaju da sam taj profil otvorila još prije dvije tri godine (ako se ne varam), ali pod nazivom O Hara's Retro Wonderland, eto sad smo malo skratile naziv, i opet aktivirale profil, jer skoro godinu dana nismo radile.

Na ovom profilu se u biti radi o prodaji retro, vintage ( i onih koji to nisu) komada odjeće, obuće, te raznih aksesoara potrebnim djevojkama / ženama. Na ideju da pokrenem ovaj profil sam došla još davno, davno, iz razloga što je sve pisalo nekako jednolično, svi su isto obučeni, uniformisani, pa sam nastojala da nalazim i prodajem malo drukčije komade odjeće, haljinice sa puf rukavima, košuljice s neobičnim printovima, neobične krojeve suknjica, vintage trobice i cipelice i sl.
Za sad je dobar odaziv djevojaka, vjerujem da se kroz vrijeme treba još poraditi na tome, da se pročuje za moj profil, ali i da djevojke se osigure na "online" kupovinu, jer smo u današnje vrijeme svjedoci raznih prevara od strana osoba koje se predstavljaju kao neke prodaje. Tako da sam X puta čula da su djevojke bile prevarene, uplatile bi novac, a nikad ne bi dobile naručeno, ili ukoliko su vršile zamjene, poslale bi svoju robu, a ne bi dobile ništa od druge strane.

Ono što želim napomenuti, da je u zadnje vrijeme nastao problem sa poštom, jesu li u pitanju godišnji odmori, pa sporije rade, ili nešto drugo, u to sad ne bih ulazila, ali uglavno narudžbe su kasnile po 8 dana, dok kod djevojaka s drugih prodaja vidim da su znale pošiljke nestati. Iz tog razloga sam odlučila poštu slati samo preoručeno, jer imam kao dokaz uplatnicu iz pošte, na kojoj piše datum i vrijeme kada sam poslala pošiljku, kome sam poslala i kod po kojem mogu pronaći pošiljku ukoliko se izgubi - bar tako u pošti kažu.

Meni lično se nikad nije desilo da pošiljka samo tako nestane, kasnile jesu, ali su i stizale, iako sam ih tad slala kao obične pošiljke.

Nedavno sam napravila i etiketice, koje šaljem uz svaku pošiljku, a na slici ispod ćete vidjeti i kako izgledaju.

Ukoliko želite da nas posjetite kliknite OVDJE i slobodno nas dodajte u prijatelje ili kliknite na opciju follow, naše objave su većinom javne, pa ćete ih moći vidjeti.


Meni je jako zabavno voditi ovaj profil, upoznala sam mnoge divne djevojke, s kojima je vrlo, vrlo lako surađivati. Sve se lako dogovorimo, oko uplate, slanja i sl. Uvijek ima i onih koji su nestrpljivi, pa odmah smatraju da ćemo ih prevariti ili nešto, ali trebaju shvatiti da nama nije u interesu da nas neko proziva zbog nekih deseta ili petnaest maraka. Ipak je sve ovo na internetu i sve se vrlo brzo sazna.
Ne radi se ovdje o nekoj velikoj zaradi, jer nekad treba namiriti na poštarinu, nekad iziđemo u susret curama, pa je platimo po pola, mi isto plaćamo tu odjeću, nekad je moramo malo prekrojiti, plaćamo koverte, etiketice, trakice kojima sve to vežemo i da dalje ne nabrajam. Sestra i ja radimo zajedno, na kraju se ta "dobit" dijeli na dva - radi se znači o nekoliko maraka zarade, ali svejedno sve se to isplati kada vidimo da djevojke rado nose odjeću koju smo mi nabavile za njih.
Kao što na etiketici piše " Kako bi bila nezamjenjiva žena uvijek mora biti malo drugačija".
Zato slobodno napustite okvire, kalupe koje vam je nametnula okolina i nosite ono što volite, što vam se sviđa i u čemu se osjećate lijepo i ugodno.


U idućim postovima ću staviti i slika odjeće koju prodajemo, s cijenama i opisima stvarčica, za vas koje niste na Fb-u da nas možete pratiti. Do tada vam šaljem pozdrave iz Bihaća. :**

Divno je biti nekome nešto ...

Hello dragi moji...

Mislim da sto godina nisam pisala na blog, sve krenem, pa ne znam o čemu bih, i onda odustanem... Mislila sam pisati post 19. je je tad bio blogorođendan, Ko bi rekao da su već tri godine prošle otkako sam započela s pisanjem na blogu. :) U početku sam puno više pisala, bila aktivnija, a s vremenom sve manje i manje, ne znam ni ja zašto, ali ok ...
Jučer je bio moj 25 rođendan, a smiješno mi je kad vidim da na blogu još uvijek piše da imam 23. Lete, lete godine.
Zato sam i odlučila da nakon blogorođendan i svog rođendana napišem jedan post.

Još jedna godina je iza mene, i moram napisati na čemu sam joj zahvalna. Prije svega na zdravlju, sreći, porodici, dragim ljudima, onima koji su i dalje ostali u mom životu i oni koji su se pojavili u njemu i upotpunili ga. Zahvalna sam na divnoj osobi koju imam pored sebe i koju volim najviše na svijetu, mom momku. Zanimljivo je kako i ne slutite šta vam život nosi. Budete tako blizu, a tako daleko i onda nešto klikne i shvatite da ste cijelo vrijeme pored sebe imali svoju srodnu dušu, ali trebalo je vremena da to  shvatite, nekad smo "ćoravi" pored očiju.

Zahvalna sam dragim ljudima na svim porukama, čestikama za rođendan, poklončićima - oduševili su me.
Prije nego vam pokažem svog novog prijatelja, najdraži poklon, moram vam pokazati jednu igračku koju sam dobila još ratne 92. godine, i još uvijek je imam, i čuvam je.

Dobila sam je od djevojke koja je tad bila moja komšinica, a rođene smo na isti datum. Jučer sam joj pokazala ovu sliku, i rekla da je bebica još uvijek "u životu".

A jučer kad se moj momak pojavio na vratima držao je veelikog medu. Iako imam 25 godina, ne osjećam se starom za poklone tipa plišane igračke i slatkiše, to uvijek prolazi. :)

To je sada moj novi prijatelj :))))

S tim da je jučer u Usk-om kantonu bo dan žalosti, nastojala sam da ne pravim neku zabavu s muzikom, nego smo se iskupili onako penzionerski na čašicu priče. Večeras mi dolaze moje cure, tako da moj rođendan još nije gotov, ne, ne...

Bila je tu i torta, mmm najljepša torta s čokoladom i malinama. To morate probati!!!

Sve u svemu lijepo je bilo, iskupiti se, ispričati, jer danas je nekako sve ubrzano, svi negdje žure, viđamo se od vikenda do vikenda, tako da nam je dobro došlo jedno iskupljanje više.
Mogla bih ja još pisati, ali neka to bude to za ovaj put, idući put pišem o Retro Wonderlandu, svojoj virtuelnoj radnjici za prodaju odjeće.

Ljubim vas i pozdravljam iz Bihaća.