Grlim je. Mirišu njene dimije na tek ubrani stručak behara, mirišu njene ruke na hurmašice. Miriše mi cijela soba na nju - onako čisto i svježe u svojoj skromnosti. Miriše mi sve, ali samo u snu. Bajram je opet, a nema nje... Ne zaboravite uživati u prisutnosti onih koje volite. Mi smo jedni drugima poklon
.... lijep pozdrav svima...
Prije svega želim da čestitiam Bajram svim muslimanima širom sviijeta Bajram Šerif Mubarek Olsun. Nadam se da se lijepo provodite za Bajram, da ste uživali sa porodicom, prijateljima, komšijama, dragim ljudima, da ste se najeli kolača i raznoraznih bajramskih delicija.
... Nažalost došlo je takvo vrijeme, da se jedino sa rodbinom i prijateljima viđamo za praznike. Svi su u nekom svom svijetu, sve je ubrzano, kuća -posao i obratno. Milion briga, ljudi ne stignu razmišljati o sebi, a kako da stignu o drugima. Zato Bajram i ostali praznici uvijek dobro dođu, jer se iskupe svi, sjedi se, priča se, smije se ... zaboravi se bar na kratko svakodnevnica koja nas smara.
Kod mene je situacija da smo svi nekako otišli na svoju stranu, otkako nema majke ni tetke koje su nas okupljale za Bajrame sve se nekako promijenilo. Nema više velikih porodičnih okupljanja, svelo se na nas pet koji jesmo u užoj familiji, i na one koji nam dođu u posjetu. Otkako se kod majke i tetke ne ide, moji većinom provedu Bajram kod kuće, nekako su i oni izgubili volju za odlascima, a onda razmišljam, očito je došlo vrijeme da mi mlađi tu nešto uradimo, da nekako opet sve živne, da opet Bajram bude lijep, mada svjesni smo mi toga da nikad neće i ne može biti kao prije.
Tako da smo jučer sestra i ja pozvale svoje momke inače zvane zetove i odmah je nekako izgledalo drukčije, došao je i brat, i opet je bilo puno smijeha i veselja u kući. Jelo, se pilo, smijalo - osjećala sam se opet nekako ispunjeno. Noseći u srcu one kojih nema s nama, i grleći one koji su tu provela sam Bajram.
Kasnije sam posjetila porodicu od svoga momka, i Bajram je izgledao drukčije nego prijašnji. Prije su mi bili nekako tužni i usamljeni.
 |
Popila se prvo kahvica, i prozborila koja lijepa rijec sa mamom i tatom, probali su se kolači ( to je ono za svaki slučaj da vidimo jesu i uspjeli, da znamo hoćemo li ih nuditi gostima ili ne) kasnije slane bajramske delicije koje sprema moja mama, slušale su se sevdalinke, čak nam ni kiša nije mogla okvariti ugođaj.
Nakon svega mogu reći da mi je drago što smo opet uspjeli pronaći smisao i onda kada smo mislili da ga više nema. Sada nam preostaje da se radujemo dolasku drugog Bajrama i da ga isto proslavimo u krugu dragih nam ljudi.
... Nek' mirišu avlije, nek' se svako raduje, širom Bosne ponosne nek' se pjeva Bajram je <3
Nema komentara:
Objavi komentar