Evo par slika od jučer, nisam imala vremena da ih postavim, cijeli dan sam provela u hodanju, i baš sam uživala u danu...
I danas je fkt divan dan, ali nisam baš tako dobre volje, pa mislim da neću nigdje, sve sam zamijenila za trojed i Fashion TV, odgledala sam skraćene verzije revija koje predstavljaju odjeću za jesen - zimu 2012/2013. malo se divila malo ibretila, ali se je to dio tog fešn cirkusa. O tome ću malo više pisati u narednim postovima, još sam pod utiscima, "moš misliti"
Moj outfit, nating spešl; Čipkana majica - mamina
Hlače visoki struk - Second hand
Šal s tufnicama - Second Hand
Tika -taka - poklon
Sinoć mi se na fb javila jedna jedna djevojka i rekla da je u second handu ( u koji ja rijetko kad idem, jer mi nije baš na ruku) vidjela predivne Dorothy Perkins cipele s platformom, i da joj je baš žao da ostanu "trunuti" tamo ( njoj su se jako svidjele, ali ne nosi cipele na petu) - pa je predložila da ih ja uzmem sebi, jer su vrlo povoljne i očuvane. Objasnila mi je kako izgledaju i čak se potrudila i pronašla sliku sa istim modelom samo u bež boji.
I tako, čim je svanulo ja "trkiš" do second handa, vidim svi obuću izložili vani, i njih sam odmah locirala. Uzela, probala, obradovala se jer mi mogu, i rekla teti UZMAM. HaHa
Bila je još jedna teta tu i kaže ona meni: Vidim ja ti si odmah prema njima krenula, ciljano, pa sam joj objasnila da već znam za te cipele i da sam baš po njih došla.
Iako ja slabo nosim cipele s platformom ove su extra udobne, jedino ću im morati popraviti kopčicu, ali to je čas posla - i jedva čekam da ih prošetam
Eto, i sad sam ja happy i jako zahvalna Emini koja mi je javila za cipelice :)
Mislim da nikada neću zaboraviti dan kada sam prvi put pročitala Jesenjinovu pjesmu "Pjesma o keruši".
Ja još kao mala jako voljela životinje i svaki put bih plakala kad bih gledala neki film, u kojem se loše ophode prema životinji, a sad sam pred sobom imala stihove, sa riječim teškim kao olovo, koje su me svaki put iznova i iznova pogađale, jer bih ja sama u svojoj glavi imala tu radnju, tačno onako kako ju je Jesenjin opisao i onda bi se opet i opet ponavljala, jer ja tad u pjesmi nisam vidjela ništa drugo do te jadne kuje koja ostaje bez svojih kučića. Bila je to ujedno najdivnija i najbolnija pjesma koju sam ikad pročitala - i uvijek bih molila Boga da je ne čitamo u školu, kud ću pred djecom plakati!?
Nemo, ko od milosti il sreće
kad joj bace kamičak niz breg,
pale su i njene oči pseće
kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
A onda sam kasnije otkrivala njegove pjesme.
Ne znam zašto, ali mene su uvijek privlačili ti veliki boemi, možda jer je njihov um, način pisanja, ophođena, pravi misterij. Uvijek sam se pitala pobogu šta je tim ljudima u glavi, ali alkohol, kojekakvi opijati, učine svoje, ali takvi umovi su stvarali velika djela. Mnoga danas najčitanija djela su upravo proizišla iz sve te patnje, tuge, nesreće koju su doživljavali, a koja se naročito osjeti u Jesenjinovim pjesmama. Jednostavno možemo "secirati" njegov život kroz te pjesme.
Ja sam uvijek nastojala da nađem njegove pjesme, a onda mi je tata dao svoju knjigu Sergej Jesenjin "Pjesme" I ja bih je čitala i čitala, a onda bih se zapitala, da li su meni zanimljive samo njegove pjesme, ili je ono što ih čini tako zanimljivim i njegov život koji je bio turbulentan, i ugasio se vrlo rano, na okrutan način.
Tugujem... Tegobno breme
U srcu od jeda i leda.
Dosadno glasa se vreme
Sto mi ni predaha ne da.
Legnem, a cemerne misli
Drze me, mozak mi stisli
Zvuci, u glavi se vrti.
O, sta cu? Dusu ce strti
Zivot, da jadna mi klone.
... i nisam našla odgovor, ne mogu reći da mi se sviđala njegova patnja, ali bez te patnje ne bi bile ovakve pjesme, sumnjam da bi nekoga zanimalo da je pisao o snijegu u Rusiji, prirodi, o ponekom cvijetu i sl. - a ono što je još podgrijavalo svu tu patnju je njegova veza sa Isidorom Duncan. ( mislim da vam je svima ta priča poznata)
... ali ja bih i dalje čitala njegove pjesme, pokušavala ga shvatiti, i onda sam na jedan duži period totalno zaboravila na njega, Kerušu, Rusiju, na pismo majci, na doviđenja....
... dok jednoga dana nisam pronašla kasetu - da dobro ste pročitali, kasetu ( eh kad se sjetim tih vremena hahah) sa pjesmama grupe Bolero.
Taj album je bio posvećen upravo Sergeju Jesenjinu, i zvao se O Jesenjinu, te na jedan poseban način su otpjevali mnoge njegove pjesme. - I meni se to jako svidjelo
Sjećam se krčmarske moskve, ah koliko sam nakon toga tražila tu pjesmu (originalnu).A "bolervci" su iz nje sastavili dvije pjesme Krčmarska Moskva i Sviri harmoniko tugo, tugo.... još taj divni glas pjevača Bolera me oduševio, mogla sam ih slušati danima.
I kad bi oni zapjevali:
Sinoc su me pijanog gazili po krcmi
Mocas su me mnoge ljubile u tami
Cekala si dragog, svog pijanog druga
Tek za malo radosti,puno mi tuga
Zeljela si cesto da se nosim k'vragu
Da me pokraj puta cigani ukradu
A onda su mi noz zaboli u srce
Nocas su me mrtvog nasli usred krcme
U mojoj glavi bi započeo mali film, sa mojim glumcima, koji bi odradili sve otpjevano, a mene ostavljali željnu drugih pjesama.
A nakon toga rekoše:
O Jesenjinu nikad necu pjevati,
jer je ludi pjesnik zivot dao bludnoj svetici
ali svejedno opet su pjevali....
Kažu da je grupu Bolero i učvrstio album O Jesenjinu, njihov poduhvat je postao vrijedan pažnje u domaćoj diskografiji...
Kazu da se brines i da strepis koji ce me jadi snaci danas da l’ ce neko pogledat’ me krivo da li mogu mirno sniti nocas
Nemaj straha umiri se draga od utvare to ti srce zebe tako ipak propio se nisam da bih umro ne vidjevsi tebe
Pisi stara mati o svemu sto ponekad te boli k’o ti umorno lice gleda k’o te tjesi kada ti to treba
A kad dodje zima i kad je snijeg kad bijela bura grad opusti donijet cu ti srce kao brijeg i oci pune radosti
Al’ nikad vise nece bit’ po starom ja sam prvu ljubav prebolio davno ako kazes k’o je sada ljubi nemoj stara, nemoj reci glasno
Ako ništa drugo ovo je jedan od najlakših načina da dođete do Jesenjinovih pjesma ( tekstovi nisu potpuno autentični) ato ćete morati uzeti njegovu knjigu, i pročitati, mada vjerujem da su mnogi od vas čitali njegove pjesme.
Eh sad ako se pitate zašto sam baš ovu temu uzela, pojma nemam, moguće je jer već nekoliko dana slušam par pjesama od Bolera, i onda dođem do zaključka da mi nije jasno kako nekome može biti draži neki tamo šund, nego ovakve pjesme koje imaju svoju priču, svoju historiju, neke su zaista živjele, a neke su živjele u glavi pjesnika - i to ne bilo kakvog pjesnika, nego velikog boema, koji nekad hodao, pričao, volio, patio, i na papiru nam ostavi neizbrisiv trag, koji će ga svaki put kad mu bude izgovoreno ime i pročitana pjesma podići kao feniksa iz pepela.
Iskreno, nije toliko teško smisliti naziv posta, koliko je teško započeti s pisanjem, jer kod mene nisu uvijek tematski postovi, nego pišem šta mi padne na pamet. Za naslov se koristim knjigama, nazivima pjesama, izrekama, citatima, kako kad, ali i to treba nekako povezati, a nekad mi se baš ne da, šta ću....
Sinoć slušam ovu pjesmu:
I kontam ima istine u njoj, prvo: Let nothing disturb you - Let nothing frighten you - Everything passes away - ISTINA!
Nekad zaista ne shvatamo da gubimo vrijeme na gluposti, na bespotrebne rasprave, svađe, ko - kome, šta, ko je s kim, bla bla bla, a toliko je stvari koje možemo umjesto toga raditi, mislim da ćete se složiti da je 15 minuta šetnje prirodom, ili slušanja muzike bolje iskorišteno, nego kad to provedemo u nekim svađama. Kažu neki treba mi ispušni ventil, ehhh, kao da ga je teško naći, idi trči, pleši, šetaj, radi nešto korisno za sebe, na ovaj drugi način jedino možete izgubiti živce, naštetiti svome zdravlju, možda ćete se osjećati bolje 3 min i to je to. Iskreno ja se volim isključiti iz svega, ovaj svijet je postao toliko naporan, na svakome ćošku čuješ neko nekoga ogovara, a što kažu nisi ti u njegovim cipelama, ne živiš njegov život - zato ne komentariši svaku osobu koja prođe. Čovjek je stvoren kao individua, a kao da se toga boji, uvijek se kao parazit nači na drugu osobu pokušava živjeti njegov život. - Ako već imaš šta za reći, ustani, reci toj osobi u lice, i to je to...
... Ali ipak vidim ima nade, putem ovoga bloga, upoznala sam kako "virturelno" tako i uživo mnoge divne ljude. Shvatila da ipak nije kraj svijeta, da ima onih koji uživaju u drugim stvarima, kojima ogovaranje nije prioritet, koji se po nečemu razlikuju od drugih ljudi, kojima ništa nije čudno...
What if you find yourself In a room full of riches Having everything you want Does it feel alright What if you looked again See the love that's around you Isn't it a better place For your heart to live Sometime I'll rise up And latch on to what you need.
... isto tako uvijek svojoj mami govorim da mi nije jasno zašto se ona nervira oko gluposti tipa zašto je neko ostavio četku za kosu u hodniku, ko nije složio robu, zašto nisam obrisala prašinu i sl. ...a čak sam i ja od nje naslijedila taj kako ja volim reći "živčanluk" nekad sam znala da planem u sekundi, jer ja inače kupim, kupim u sebe, i onda kad puknem "halali" - ali sam sebi rekla da neću više da se nerviram oko toga, još mi fali da do tridesete imam slom živaca - a zašto??? zbog običnih gluposti, koje valjda sam čovjek smišlja da muči nikoga drugog nego sebe.
I onda ja radije odem prošetati, pa makar i sama, odem kopati po second handu, sjediti pored Une, uživati u prirodi,... mogu razmišljati o svemu i svačemu, a niko me u tome ne ometa, I iskreno tako i bolje osjećam, dan mi prođe u ugodnom raspoloženju... kad nas je više, onda uvijek nekome nešto ne paše, neko nekoga ne voli, dok pomiriš i namiriš sve strane dan prošao, svi iznervirani, opet bezveze ... jer prije će Una presušiti nego što će svima sve odgovarati...
Ono što mi je još pomoglo je to što sam se distancirala od nekih ljudi, vječnih pesimista, zlobnika, tračara, od zajedljivih osoba. Čovjek pomisli da je u nekim ljudima pronašao prijatelja, a onda shvati da je nekima ljudima potreban "prijatelj" da bi imali nekoga na kome će liječiti svoje komplekse, tek toliko da bi imali nekoga kome će se "požaliti" kad dobije 500 umjesto 1000KM ili zašto ide u Pariz na mjesec dana, a ne na dva....
Ali u zadnje vrijeme ja mogu reći da sam baš mirna, imam svoj krug prijatelja koji mi pašu, pred kojima mogu reći sve, kojima pašem ovakva kakva jesam, ljudi koji će me zvati svaki dan, a ne samo kad im je to prijeko potrebno.
.... a i da ih ne vidim po mjesec dana - to neće ništa bitno promijeniti situaciju, samo ćemo se nastaviti družiti, kao da se nismo vidjeli jedan dan....
Jer život je kratak ma prekratak da ga trošimo uzalud, sretni smo ako u startu shvatimo ko ili šta nas koči na putu prema našem cilju koji se zove sreća. - Neka svako sebe pronađe u nečemu, bila to moda, kultura, sport, politika, neka radi ono što ga ispunjava, - a ne ono što paše njegovim roditeljima, prijateljima, poznanicima, neka živi svoj život onako kako najbolje zna, jer sve ovo će kad tad proći - trebamo nastojati da ostavimo neki trag...
Everything, Everything Everything passes away.
.... Eh evo i da se "kutarišem" i današnjih slika:
Ovo je mamina haljina, odakle joj, pojma nemam, ali znam da je stara 151365432 godina.... Ne vidi se baš na slikama, ali ima mali milion preklopa, mislim da imam već neki post sa ovom haljinom... hmm-....
A danas sam zatekla svoga mačkoluda kako uči:
A onda je "prikunjao" ( jes' jada raščupan, ja mislila da sam mu napravila frizuru sorry mačkolud :/)
A onda je zatvorio teku i rekao da neće da se nervira:
I otšao spavati:
... Nije ni on budala..... ali jes' mačkolud!!!!
I da, ja sam pronašla još jedan svoj ispušni ventil - i to davno, ali vam nisam rekla.... učim svirati bubnjeve... Hijoooj kad ja zasviram...
Ehej dragi/e moji/e ( uvijek zaboravim da se nađe i pokoji dečko koji prati moj blog)
Eh sad, zamislite danas sam bila na roditeljskom stastanku hahaha - dobro ste pročitali :)
S tim da je tata radio, a mama je bolesna, neko je morao na sestrin roditeljski, i ko će nego ja. Odmah sam joj rekla ocjene neću da gledam - to prepuštam mami (bruku) - sorry Selma ;) ...mada ovaj put je roditeljski bio vezan za exkurziju, pa smo sve to izbjegli... i dok su oni pričali o tamo nekoj Španiji i kojekakvim krstarenjima, moje misli su ostale na ponudama Amsterdam - Pariz, i Budimpešta - Prag - Beč!!!! eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeh da je meni otići tamo ( na svih 5 destinacija) haha baš sam "skromna" - ma šala ja bih se zadovoljila i jednom od ponuđenih...
Morala sam se danas skockati da izgledam ozbiljnije, haha koliko je to moguće...
Zar nisam ozbiljna???
Ehh neki dan sam u second handu našla jednu simpa bandanu, tj. našla sam dvije, jednu baš klasičnu - crvenu, i jednu sa "čikicama" ali crvenu mi teta nije ni stavila u kesu ( hmmm mislim da sam to već jednom rekla, ali šta fali)
Na ovakvoj frizuri bandana stoji i bez šnalica iliti špangica - kako želite, a i da trebaju šnalice, ne znam gdje bih ih stavila, s tim da ih sad imam 2323532 :/ Baš danas razmišljam, lako je napraviti frizuricu, staviti šnalice, ali kad treba skinuti, smuči mi se grrrrr
Haljina - poklon
Košulja - mamina
Cipele - second hand
Bandana - second hand
... i tako meni prođe dan, sad mi ostaje da učinim sljedeće:
I prije toga pitanje: Dešava li se vama da pratite neke blogove, ali uopće vam ne prikazuje nove postove sa toga bloga ??? Počelo me baš nervirati, ima x dobrih blogova koji se tako izgube, i kad ih se sjetim, nađem ih, vidim da je postavljeno 52252 postova, a kod mene nije pokazalo :////
Iako sam umorna i pospana ova pjesma Dance with somebody, me uvijek nekako digne... Pa evo zato je i sluša, sluša, slušam, da ne bih zaspala - a danas baš divan dan, čak sam sama šetala po gradu, obišla neke od shs-a, kupila prelijepu bandanu, ali mi je teta nije uopće stavila u kesu, pronašla extra suknja-hlače, šal, košuljicu, sve to budete vidjeli u narednim postovima. I shvatila sam da je dobro ići i sam, u miru pregledaš, kopaš, uživaš, niko te ne zove, hej, hej de vidi ovo, de vidi ono, de probaj ovo da vidim kako izgleda. Nego se isključim iz svega i uživam. Meni je baš to rovarenje po shs-u postalo opsesija. - navukla sam se, gotovo je :)
Sjetila sam se ove plisirke neki dan, ali imala je flekice od karmina (moga) naravnno, pa sam je prvo morala oprati. Ovo su fkt zahvalne suknje, ako su dobro urađene. Ja njih samo operem, čak se ni peglati ne trebaju, sve se složi kako treba, i to je to. Imam još jednu ovakvu - crnu, znam da su fkt stare - i kvalitetne.
Evo i da vidite počasne goste/stanovnike grada Bihaća
