Let nothing disturb you - Let nothing frighten you - Everything passes away

Iskreno, nije toliko teško smisliti naziv posta, koliko je teško započeti s pisanjem, jer kod mene nisu uvijek tematski postovi, nego pišem šta mi padne na pamet. Za naslov se koristim knjigama, nazivima pjesama, izrekama, citatima, kako kad, ali i to treba nekako povezati, a nekad mi se baš ne da, šta ću....

Sinoć slušam ovu pjesmu:

  I kontam ima istine u njoj, prvo: Let nothing disturb you -  Let nothing frighten you  -  Everything passes away   - ISTINA!




Nekad zaista ne shvatamo da gubimo vrijeme na gluposti, na bespotrebne rasprave, svađe, ko - kome, šta, ko je s kim, bla bla bla, a toliko je stvari koje možemo umjesto toga raditi, mislim da ćete se složiti da je 15 minuta šetnje prirodom, ili slušanja muzike bolje iskorišteno, nego kad to provedemo u nekim svađama. Kažu neki treba mi ispušni ventil, ehhh, kao da ga je teško naći, idi trči, pleši, šetaj, radi nešto korisno za sebe, na ovaj drugi način jedino možete izgubiti živce, naštetiti svome zdravlju, možda ćete se osjećati bolje 3 min i to je to.
Iskreno ja se volim isključiti iz svega, ovaj svijet je postao toliko naporan, na svakome ćošku čuješ neko nekoga ogovara, a što kažu nisi ti u njegovim cipelama, ne živiš njegov život - zato ne komentariši svaku osobu koja prođe. Čovjek je stvoren kao individua, a kao da se toga boji, uvijek se kao parazit nači na drugu osobu pokušava živjeti njegov život. - Ako već imaš šta za reći, ustani, reci toj osobi u lice, i to je to...

... Ali ipak  vidim ima nade, putem ovoga bloga, upoznala sam kako "virturelno" tako i uživo mnoge divne ljude. Shvatila da ipak nije kraj svijeta, da ima onih koji uživaju u drugim stvarima, kojima ogovaranje nije prioritet, koji se po nečemu razlikuju od drugih ljudi, kojima ništa nije čudno...

What if you find yourself 
In a room full of riches 
Having everything you want 
Does it feel alright 
What if you looked again 
See the love that's around you 
Isn't it a better place 
For your heart to live 
Sometime I'll rise up 
And latch on to what you need. 

                 

... isto tako uvijek svojoj mami govorim da mi nije jasno zašto se ona nervira oko gluposti tipa zašto je neko ostavio četku za kosu u hodniku, ko nije složio robu, zašto nisam obrisala prašinu i sl. ...a čak sam i ja od nje naslijedila taj kako ja volim reći "živčanluk" nekad sam znala da planem u sekundi, jer ja inače kupim, kupim u sebe, i onda kad puknem "halali" - ali sam sebi rekla da neću više da se nerviram oko toga, još mi fali da do tridesete imam slom živaca - a zašto??? zbog običnih gluposti, koje valjda sam čovjek smišlja da muči nikoga drugog nego sebe.

I onda ja radije odem prošetati, pa makar i sama,  odem kopati po second handu, sjediti pored Une, uživati u prirodi,... mogu razmišljati o svemu i svačemu, a niko me u tome ne ometa,  I iskreno tako i bolje osjećam, dan mi prođe u ugodnom raspoloženju... kad nas je više,  onda uvijek nekome nešto ne paše, neko nekoga ne voli, dok pomiriš i namiriš sve strane dan prošao, svi iznervirani, opet bezveze ... jer prije će Una presušiti nego što će svima sve odgovarati...

Ono što mi je još pomoglo je to što sam se distancirala od nekih ljudi,  vječnih pesimista, zlobnika, tračara, od zajedljivih osoba. Čovjek pomisli da je u nekim ljudima pronašao prijatelja, a onda shvati da je nekima ljudima potreban "prijatelj" da bi imali nekoga na kome će liječiti svoje komplekse, tek toliko da bi imali nekoga kome će se "požaliti" kad dobije 500 umjesto 1000KM ili zašto ide u Pariz na mjesec dana, a ne na dva....

Ali u zadnje vrijeme ja mogu reći da  sam baš mirna, imam svoj krug prijatelja koji mi pašu, pred kojima mogu reći sve, kojima pašem ovakva kakva jesam, ljudi koji će me zvati svaki dan, a ne samo kad im je to prijeko potrebno.

.... a i da ih ne vidim po mjesec dana -  to neće ništa bitno promijeniti situaciju, samo ćemo se nastaviti družiti, kao da se nismo vidjeli jedan dan....

Jer  život je kratak ma prekratak da ga trošimo uzalud, sretni smo ako u startu shvatimo ko ili šta nas koči na putu prema našem cilju koji se zove sreća.  -  Neka svako sebe pronađe u nečemu, bila to moda, kultura, sport, politika, neka radi ono što ga ispunjava, - a ne ono što paše njegovim roditeljima, prijateljima, poznanicima, neka živi svoj život onako kako najbolje zna, jer sve ovo će kad tad proći -  trebamo nastojati da ostavimo neki trag...

Everything, Everything 
Everything passes away. 

.... Eh evo i da se "kutarišem"  i današnjih slika:

Ovo je mamina haljina, odakle joj, pojma nemam, ali znam da je stara 151365432 godina.... Ne vidi se baš na slikama, ali ima mali milion preklopa, mislim da imam već neki post sa ovom haljinom... hmm-....

A danas sam zatekla svoga mačkoluda kako uči:

A onda je "prikunjao"  ( jes' jada raščupan, ja mislila da sam mu napravila frizuru sorry mačkolud :/)

A onda je zatvorio teku i rekao da neće da se nervira:

I otšao spavati:

... Nije ni on budala..... ali jes' mačkolud!!!!

I da, ja sam pronašla još jedan svoj ispušni ventil -  i to davno, ali vam nisam rekla.... učim svirati bubnjeve... Hijoooj kad ja zasviram...

Svi ćete biti pozvani na moj koncert....hahahahah 

xx